U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz e-Duhovnih vježbi za korizmu 2021. Ako već niste, svakako preuzmite mobilnu aplikaciju e-duhovne vježbe za Android i iOS.

Priprava

Ulazimo dublje u već poznati tekst Markova evanđelja. Neka te Duh, poput Isusa, nagna u pustinju i u njoj ćeš danas ostati. A pustinja je prostranstvo bez suvišnog sadržaja. Takve neka budu i tvoje misli, oslobođene od svega suvišnoga. Ostani u prostoru u kojem ste samo ti i On bez svake mogućnosti da se iza nečega ili negdje sakrijete. Umiri svoje misli i kad osjetiš da te Gospodin sluša, obrati mu se iskrenom osobnom molitvom, a ova koja slijedi neka ti bude samo poticaj.

Čitanje

Iz evanđelja po Marku (Mk 1, 12-15)

U ono vrijeme: Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana, gdje ga je iskušavao Sotona; bijaše sa zvijerima, a anđeli mu služahu.

A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

Zadrži se s Isusom u pustinji, budi prisutan kraj njega, Promatraj to nepregledno i negostoljubivo prostranstvo. U pustinji se nemaš gdje žuriti, daj sebi vremena. 

Razmatranje

Jučer smo se dotaknuli teme pustinje, danas se pokušajmo zadržati u njoj. »Duh nagna Isusa u pustinju. I bijaše u pustinji četrdeset dana…« Nakon krštenja prilikom kojeg Bog Otac očituje svoju ljubav i privrženost prema Sinu, Isus osjeća potrebu zakoračiti u pustinju, Duh ga tamo naginje. Spasitelj svijeta ulazi u vrhunac svoga poslanja i Isus čini ono što će i kasnije povremeno činiti. Odlazi u osamu, moli, posti i odupire se svakoj napasti.

Pustinja je prije svega prostor samoće. Ne mora to, konačno, biti nepregledno prostranstvo bezbroj nijansi žutoga pijeska i ogoljena krša, iako Isusova pustinja jest bila takva. Ona pogoduje duhovnom životu jer oduzima čovjeku svaki egzistencijalni oslonac i pomaže mu shvatiti kako u tom škrtom prostoru i vremenu Bog ostaje i jest jedini oslonac. No za one koji do toga iskustva ne uspijevaju doći, pustinja je izuzetno pogubna. Iako je čovjek društveno biće i nije dobro da bude sam, u duhovnom životu pustinja i osama imaju važno mjesto. Počevši od Staroga Zavjeta, preko Isusa i sve do naših dana, Duh Božji povremno potiče čovjeka na osamu, u pustinju, u tišinu, u post od zvuka, slike, mirisa i okusa, ne bi li se cijelim bićem opredijelio za Boga. Upravo se zato izabrani narod na čelu s Mojsijem četrdeset godina kreće pustinjom ne bi li očišćen od egipatskih poganskih naslaga slobodan ušao u obećanu zemlju. Nebrojeno mnoštvo svetaca na početku svoga duhovnog hoda prolazi neko vrijeme pustinje, kušnje i katarze. Blagoslovljeno je to vrijeme jer nigdje kao u osami i pustinji čovjek ne uči moliti i gledati u Boga kao svoj jedini smisao i cilj. Koliko je pustinja važna u duhovnosti kršćanstva svjedoče mnogi duhovni velikani tako što se za cijeli život povlače u osamu i tišinu. Sami ili u zajedništvu s drugom braćom i sestrama žive otajstvo Isusove pustinje, u molitvi, u osluškivanju Božje riječi, u tišini i borbi sa sobom, a nerijetko i sa samim zlom.

Molitva

Zaustavi se još na trenutak u iskustvu pustinje. Ostavi po strani tekst razmatranja i pokušaj svojim riječima zahvaliti Gospodinu na svakom iskustvu samoće, kako onom željenom tako i neželjenom.

Pripremio: fra Marinko Klaić