U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz e-Duhovnih vježbi za korizmu 2021. Ako već niste, svakako preuzmite mobilnu aplikaciju e-duhovne vježbe za Android i iOS.

Priprava

U nekoliko trenutaka tišine saberi svoje moći. Umiri maštu. Uvedi reda u svoje misli. Neka se i tvoje tijelo upokoji. Diši mirno. U Gospodinovoj si prisutnosti. On je živ i prisutan. Ti u njemu živiš, mičeš se i jesi (usp. Dj 17,28). Postani toga svjestan.

Kada si se uprisutnio Bogu, učini na sebi znak križa.

Čitanje

Iz Evanđelja po Ivanu (Iv 2, 13-25)

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.

Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

„Sam je dobro znao što je u čovjeku“ – takav je bio Isus. On je čitao čovjekovo srce. Vidio je unutra. Pronicao je čovjeka. „Nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku.“ I danas je Isus takav. On je isti „jučer, danas i uvijeke.“ (Heb 13,8) To znači da Isus poznaje i tebe. On zna što je u tebi. Isus zna sve o tebi. 

Razmatranje

Gospodin te poznaje i ljubi te. Ne osuđuje te. Ako te tvoje srce možda i osuđuje, Gospodin te ne osuđuje jer je on veći od tvoga srca i znade sve (usp. 1Iv 3,20). Ne želi da se bojiš njegova pogleda. Ne želi da se bojiš susresti njegov pogled i pogledati ga u oči. Učini upravo to. Pogledaj Gospodina u oči. Pogledaj te oči koje te proniču i poznaju. Pogledaj kako te Gospodin poznaje i ne osuđuje te. Pogledaj u Gospodina i neka te njegov pogled izliječi.

Gospodin te poznaje i suosjeća s tobom. On je Bog pun sućuti. Razumije tvoju bol. On sutrpi s tobom. Težina tvoga križa ponovno je i njegova težina. Upravo te zato tvoj križ pritišće, ali te ne satire. Gospodin ga s tobom nosi. Na tvom križu on ponovno biva razapet. Tvoja životna agonija i njegova je. Eto, tako te Gospodin proniče i poznaje. On dobro zna što je u tebi razlog tvojim suzama.

Molitva

Davno je ispjevan Psalam 139. Meni osobno to je možda jedan od najljepših psalama. Neka on danas bude tvoja molitva kojom ćeš završiti svoje razmatranje. Ponesi ga u svoj život.

Gospodine, proničeš me svega i poznaješ,
ti znaš kada sjednem i kada ustanem,
izdaleka ti već misli moje poznaješ.
Hodam li ili ležim, sve ti vidiš,
znani su ti svi moji putovi.
Riječ mi još nije na jezik došla,
a ti, Gospodine, sve već znadeš.
S leđa i s lica ti me obuhvaćaš,
na mene si ruku svoju stavio.
Znanje to odveć mi je čudesno,
previsoko da bih ga dokučio.
Kamo da idem od duha tvojega
i kamo da od tvog lica pobjegnem?
Ako se na nebo popnem, ondje si,
ako u podzemlje legnem, i ondje si.
Uzmem li krila zorina
pa se naselim moru na kraj,
i ondje bi me ruka tvoja vodila,
desnica bi me tvoja držala.
Reknem li: „Nek’ me barem tmine zakriju
i nek’ me noć umjesto svjetla okruži!“ –
ni tmina tebi neće biti tamna:
noć sjaji kao dan
i tama kao svjetlost.
Jer ti si moje stvorio bubrege,
satkao me u krilu majčinu.
Hvala ti što sam stvoren tako čudesno,
što su djela tvoja predivna.
Dušu moju do dna si poznavao,
kosti moje ne bjehu ti sakrite
dok nastajah u tajnosti,
otkan u dubini zemlje.
Oči tvoje već tada gledahu djela moja,
sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj:
dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.
Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi,
kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.
Da ih brojim? Više ih je nego pijeska!
Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ!
Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj,
iskušaj me i upoznaj misli moje:
pogledaj, ne idem li putem pogubnim
i povedi me putem vječnim!

Pripremio: fra Josip Vlašić