U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz e-Duhovnih vježbi za korizmu 2021. Ako već niste, svakako preuzmite mobilnu aplikaciju e-duhovne vježbe za Android i iOS.

Priprava

Na početku današnjeg razmatranja pokušaj u sebi probuditi osjećaj tuge zbog Isusova trpljenja. Dok promatraš križ, razmišljaj o boli i patnji koja ga okružuje. Ostani neko vrijeme u tom raspoloženju.

Čitanje

Muka Gospodina našega Isusa Krista po Marku (Mk 15,1-47)

Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima – cijelo Vijeće – upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. I upita ga Pilat: »Ti li si kralj židovski?« On mu odgovori: »Ti kažeš.« I glavari ga svećenički teško optuživahu. Pilat ga opet upita: »Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju.« A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio.

O blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. A on im odgovori: »Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?« Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. Pilat ih opet upita: »Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?« A oni opet povikaše: »Raspni ga!« Reče im Pilat: »Ta što je zla učinio?« Povikaše još jače: »Raspni ga!« Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.

Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati: »Zdravo, kralju židovski!« I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine.

I izvedu ga da ga razapnu. I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ. I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze.

Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku – što će tko uzeti. A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: »Kralj židovski«. A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.

Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: »Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, spasi sam sebe, sidi s križa!« Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Krist, kralj Izraelov! Neka sad side s križa da vidimo i povjerujemo!« Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.

A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji – sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eloi, Eloi lama sabahtani?« To znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Neki od nazočnih čuvši to govorahu: »Gle, Iliju zove.« A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: »Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.« A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.

I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje.

A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: »Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!«

Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma – te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu – i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem.

A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također iščekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob, koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata. A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.

Danas zaustavi svoje misli na Isusovu uzviku: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Promisli kakvo značenje on ima. Kako odjekuje u tebi? Kako je mogao odjekivati u ušima ljudi koji su bili podno križa, osobito u ušima Isusove majke? 

Razmatranje

Kad je Isus na križu uzviknuo početni redak Psalma 22, zasigurno je u mislima imao cijeli taj psalam. On doista započinje osjećajem ostavljenosti i napuštenosti od Boga. To je uzvik pravednika koji nepravedno trpi, pa mu se čini kao da ga je pravedni Bog napustio i kao da se više ne zauzima za njega. Netko tko je nepravedno osuđen na smrt i već visi na križu mogao je do kraja osjetiti beznadnost svoga položaja u kojem Bog kao da ne odgovara na njegove molitve. Isus se doista mogao osjećati kao »crv, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir« (Ps 22,7). Čuo je gotovo iste riječi od svojih izrugivača: »U Gospodina se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!« (Ps 22,9)

Ipak, Psalam 22 ne zaustavlja se na očaju, nego prelazi u molitvu: »Od krila majčina ti si Bog moj. Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja.« (Ps 22,11-12) To je prije svega molitva za spasenje: »Spasi me iz ralja lavljih i jadnu mi dušu od rogova bivoljih.« (Ps 22,22)

Na kraju Psalam izriče moliteljevu odluku da će svojoj braći naviještati Gospodnje ime i da će ga hvaliti usred zbora (usp. Ps 22,23). To je potaknuto uvjerenjem da ga Bog ipak nije zaboravio i da nije od njega sakrio svoje lice te da je čuo njegovu molitvu (usp. Ps 22,25).

Molitva

Još jednom se zagledaj u raspelo.

Zamoli Raspetoga da te oslobodi svakog očaja i svakog samosažaljenja.

Zamoli ga da ti pomogne da prepoznaš smisao svoga trpljenja.

Zamoli Gospodina da svako tvoje trpljenje, sadašnje i buduće, bude prilika da susretneš njega, svoga Boga koji trpi za tebe.

Pripremio: fra Darko Tepert