Gyrovagi su bili redovnici, u ranokršćanskom monaštvu, koji su lutali od jednog samostana do drugog, umjesto da stalno žive u jednoj zajednici. Ustanovljeni redovi smatrali su ovaj način života nekonvencionalnim i obeshrabrivali ga – iako je također „proizveo“ neke značajne svetce, piše Katolički tjednik.

Izraz gyrovagus potječe od latinskih riječi koje znače „lutanje“ (vagus) i „krug“ (gyro) – u osnovi, redovnici koji su „lutali okolo“.

Na neki način gyrovagi prethode redovnicima prosjacima. Jedan od načina za razumijevanje odnosa između njih i prosjačke braće je taj da su potonji bili kasniji razvoj unutar samostanske tradicije koja je dijelila određene karakteristike s gyrovagima. Prosjački redovi, poput franjevaca i dominikanaca, također su bili poznati po svom putujućem načinu života, gdje su putovali od mjesta do mjesta oslanjajući se na milosrđe drugih za svoje materijalne potrebe. Međutim, postojale su značajne razlike između ovih dviju skupina.

S jedne strane, braća prosjaci bili su dio organiziranih vjerskih redova i slijedili su određena životna pravila. Bili su usredotočeni na propovijedanje, poučavanje i sudjelovanje u djelima milosrđa te su bili podložni autoritetu poglavara svoga reda. Iako su živjeli (pomalo) lutajući, činili su to unutar okvira i strukture svojih redova.

S druge strane, gyrovagi nisu imali takve organizacijske veze i često su lutali neovisno bez jasna pravila – ili čak odgovornosti. Smatrali su se više okrenutima sebi s nedostatkom discipline i stabilnosti koje se nalaze u uspostavljenim monaškim zajednicama.

Ali to ne znači da nije bilo svetaca među gyrovagima. Zapravo se smatra kako je nekoliko svetaca iz ranih stoljeća kršćanstva slijedilo gyrovagus način života.

Uzmimo primjerice Sv. Mojsija Crnog – također poznata kao Abba Mojsije. Bio je etiopski redovnik iz 4. stoljeća koji je prije obraćenja vodio zločinački život. Nakon što je postao monah, godinama je lutao pustinjom kao gyrovagi tražeći duhovni rast i vodstvo. Unatoč svojim sklonostima lutanju, prigrlio je ideale stabilnosti, poslušnosti i zajedničkog života. Na neki način Bl. Charles de Foucauld također se može smatrati suvremenim gyrovagijem.

Važno je napomenuti da iako su neki svetci možda počeli kao gyrovagi, često su bili podvrgnuti obraćenju ili su se pridružili uspostavljenim monaškim zajednicama prepoznajući potrebu za stabilnošću i odgovornošću na svom duhovnom putovanju.