O sv. Josipu

Sv. Josip zaručnik je Blažene Djevice Marije i Isusov zemaljski otac i hranitelj. Riječ “Josip” hebrejskog je podrijetla i znači “neka Bog pridoda”. Te je riječi zapisane u Starom zavjetu, izgovorila Rahela, žena praoca Jakova, rodivši dijete nakon duge neplodnosti, sina koji je kasnije postao poznat kao Josip Egipatski. Prema Evanđeljima, bio je iz Davidove kraljevske dinastije, te je po njemu i Isus postao Davidov potomak. Često se postavlja pitanje je li Josipovo očinstvo samo „takozvano” ili je stvarno, prenosi Nacionalno svetište sv. Josipa.

Papa Ivan XXIII. u buli “Redemptoris custos” govori o pravom i stvarnom Josipovom očinstvu, ali to očinstvo ne izvodi po biološkom začeću nego po prihvaćanju. U evanđeljima je Isus četiri puta nazvan Sinom Josipovim – Josip je bio zakonski Isusov Otac. Josip je dakle Otac i po mišljenju svojih suvremenika,ali on je i u evanđeljima Otac po Duhu Svetom, to jest po pozivu Božjem da bude otac Isusu. Evanđelja opisuju sv. Josipa riječju „tekton“  što u prijevodu znači tesar, drvodjelja; dok  se na grčkom jeziku ta riječ prevodi kao umjetnik u radu s drvom.

Sv. Matej kaže za njega da je bio pravednik, što znači krepostan i svet muž. Živio je skromno u gradiću Nazaretu u pokrajini Galileji na sjeveru Palestine i svojim radom je uzdržavao sv. Obitelj.

Sv. Josipa nazivaju i šutljivim svecem, jer evanđelja ne prenose niti jednu jedinu riječ koju je on izgovorio. Ali to ne umanjuje njegovu ulogu koju mu je Bog povjerio u djelu spašavanja čovjeka i u odgoju Njegovog Sina. Stoga se za sv. Josipa može reći da je upoznao vrijednost šutnje i da nije bio čovjek velikih riječi, nego čovjek djela i rada. Upravo zato Crkva slavi sv. Josipa Radnika, 1. svibnja. Takav Josip uzor je i poticaj svim ljudima i danas da i sami nauče cijeniti šutnju i da ne budu tek ljudi govora, jeftinih riječi, nego ljudi djela i rada.

Sv. Josipa nazivaju i šutljivim svecem, jer evanđelja ne prenose niti jednu jedinu riječ koju je on izgovorio.

Sv. Josip primjer je povjerenja u Boga i predanog vršenja Božje volje. Bog, preko anđela, priopćava Josipu svoju volju i Josip tada spremno mijenja svoje vlastite ljudske planove o sebi, o Mariji i Isusu i njihovom zajedničkom životu, te ne oklijevajući usklađuje svoje želje i zamisli s voljom Božjom. No on to ne čini iz neke ropske poslušnosti prema Bogu nego zato jer ima povjerenja u Boga, jer je svjestan da Bog zna što je za njih i za sve najbolje.

Papa Pio IX proglasio je sv. Josipa, 1870. godine, zaštitnikom sveopće Crkve, te neslužbenim zaštitnikom od sumnje i oklijevanja, kao i zaštitnikom u borbi protiv komunizma te zagovornikom za sretnu smrt. Prema katoličkoj predaji, smatra se da je sv. Josip umro u rukama Isusa i Marije, te se zbog toga smatra uzorom pobožnog vjernika koji prima milost u trenutku smrti, te zagovornikom obitelji, očeva, trudnica, bolesnih i umirućih, putnika , doseljenika, obrtnika, inženjera i općenito radnika.

Sv. Josipu posvećen je i mjesec ožujak, a kao njegov dan posvećena mu je srijeda.

Sv. Josipa štovali su mnogi sveci kao što su sv. Terezija Avilska, sv. Franjo Saleški, sv. Bernard iz Clairvauxa, sv. Toma Akvinski, papa Siksto IV, sv. Ignacije Lojolski, sv. Vinko Paulski i mnogi drugi sveci. Svetkovina sv. Josipa u katoličkoj crkvi slavi se 19. ožujka, a sv. Josip Radnik 1. svibnja. Sv. Josipu posvećen je i mjesec ožujak, a kao njegov dan posvećena mu je srijeda.

Sv. Josip proglašen je zaštitnikom mnogih suvremenih država poput Kanade, Meksika, J. Koreje, Perua, Kine, Vijetnama, Austrije, Belgije, a među njima i Hrvatske. Također, mnogi gradovi, crkve, škole, sveučilišta, bolnice i druge institucije u svijetu nose ime sv. Josipa i proglasili su ga svojim zaštitnikom.  Najveća crkva posvećena sv. Josipu je Svetište sv. Josipa u Montrealu, u Kanadi. 1650. godine osnovan je red „Sestre sv. Josipa“ koji danas širom svijeta obuhvaća 14 000 sljedbenica. Pod zagovorom i zaštitom sv. Josipa, a u želji da rade sa siromašnima, 1871. godine osnovan je red „Oci i braća sv. Josipa“.

Hrvatski Sabor proglasio je sv. Josipa zaštitnikom Hrvatske domovine 1687. godine. Proglašen je i zaštitnikom grada Karlovca u kojem se nalazi Nacionalno svetište njemu posvećeno.

Molitva za obitelj

Tebe, sveti Josipe, Glavaru slavne Obitelji, neka časte i slave sve naše obitelj! Sve njih preporučujemo tvojoj ljubavi, u kojoj ima mjesta za sve: neka u njima, po tvom zagovoru, svate prava vjera i nastojanje da što savršenije žive poput sv. Obitelji. Neka budu rasadnici života u kojima će cvasti i duhovna zvanja na dobrobit kraljevstva Božjega na zemlji. Sveti Josipe, moli za nas!

Relikvije sv. Josipa

Postoje relikvije sv. Josipa, čije podrijetlo međutim, nije dokumentirano. Ne radi se o dijelovima tijela, nego samo o predmetima, koje je koristio sv. Josip. U talijanskom gradu Peruggi od 1477. godine, nalazi se vjenčani prsten svetog Josipa. Prethodno je bio u talijanskom gradu Chiusiju, kamo je donešen iz Jeruzalema u 11. stoljeću.

U Francuskoj, u gradu Joinville-sur-Marne čuva se pojas svetog Josipa, dok se u Aachenu u Njemačkoj, u riznici Karla Velikog, čuvaju zavoji koje je kao čarape sv. Josip zamatao Djetetu Isusu.

U talijanskom samostanu Camaldoli u okolici grada Arezza nalazi se štap sv. Josipa. Prethodno je bio u turskom gradu Izmiru.

Najgorljiviji štovatelji sv. Josipa su redovnici karmelićani i sestre karmelićanke. Sveta Terezija Avilska nazivala je sv. Josipa svojim ocem i gospodarom. Posvetila mu je trinaest karmelićanskih samostana, koje je sama osnovala njemu u čast. Svakoga je poticala, da se s pouzdanjem utekne njegovoj zaštiti i stavi se pod njegovo pokroviteljstvo. Zapisala je izvanredne milosti, za koje je imala zahvaliti njegovom zagovoru.

Sv. Terezija Avilska o sv. Josipu:

Ne sjećam se da sam do sada nešto zamolila, a da mi on to ne bi izmolio. Čini se da nam Gospodin želi pokazati da kao što mu je bio podložan na zemlji, jer mu je bio hranitelj i zvao ga je ocem, tako mu ni na nebu ne može odbiti ono što ga zamoli. Ja sam njegov blagdan nastojala slaviti što sam svečanije mogla. Rado bih nagovorila svakoga da bude pobožan prema ovome slavnome svecu, jer znam iz velikog iskustva, da se po njegovom zagovoru dobiju mnogi darovi od Boga. Nisam upoznala nikoga tko bi prema njemu zaista bio pobožan i posebno mu služio, a da ne bih opazila napredak te osobe u kreposti. Ima, mislim, već nekoliko godina da ga svaku puta na njegov blagdan nešto zamolim i uvijek mi to izmoli. Ako je prošnja u čemu neprikladna, on je ispravi za veće moje dobro. Samo za ljubav Božju molim onoga koji mi ne vjeruje neka kuša, pa će iskusiti milosti ako se preporuči slavnom sv. Josipu i pobožno ga štuje. Tko ne nađe učitelja da ga nauči unutarnjoj molitvi, neka uzme za učitelja ovog slavnog sveca, pa neće zalutati s puta.