Iako su mnogi katolici upoznati sa znakom mira na misi, malo tko zna porijeklo ove liturgijske geste, piše Aleteia.

Znak mira nije stvoren da bude ležerna razmjena, već duboka molba za oprost.

Sveti Ćiril Jeruzalemski objašnjava duhovno značenje ove geste u svojim katehetskim poukama.

Tada Đakon glasno poviče: “Nemojte misliti da je ovaj poljubac istog karaktera kao i oni koje su javno davali zajednički prijatelji. Nije takav: ali ovaj poljubac miješa duše jedne s drugima i daje im se cjelokupno oproštenje. Poljubac je dakle znak da su se naše duše pomiješale i odagnale svako sjećanje na nepravde. Zbog toga je Krist rekao: „Ako prinosite dar na oltaru i sjećate se da vaš brat ima nešto protiv tebe, ostavite tamo svoj dar na oltaru i krenite svojim putem; prvo se pomiri s bratom, a onda dođi i prinesi svoj dar. Poljubac je dakle pomirenje i zbog toga je svet: kao što je blaženi Pavao negdje zavapio govoreći: Pozdravite se svetim cjelovom (1. Korinćanima 16,20; i Petar, poljupcem milosrđa 1. Petrova 5,14.)

Drevne su kulture imale običaj “poljupca mira”, koji je bio puno značajniji od jednostavnog rukovanja ili mahanja koji ga je zamijenio u modernoj Crkvi.

Nadalje, s obzirom da su crkve u to vrijeme bile relativno male, svi su poznavali sve druge, čineći ovaj “poljubac” značajnijim, jer ste vjerojatno imali ljutnju prema ljudima koje ste redovito viđali. Ovo se puno razlikuje od današnjeg vremena, ali i župa, gdje se znak mira odvija, a vi ni ne poznajete osobu koja stoji pokraj vas.

Ipak, duhovno značenje iza znaka mira ostaje, potičući nas da se pomirimo sa svojom braćom i sestrama prije nego što pristupimo oltaru.