Svake godine, 4. kolovoza, Crkva slavi spomendan svetog Ivana Marije Vianneya, zaštitnika svih svećenika.
“Ovaj izvanredni uzor svetosti i svećeničkog života zapravo mi je bio nepoznat sve dok mi moj duhovnik nije predstavio ovog sveca u ranijim godinama razlučivanja poziva”, ističe bogoslov Francis, a prenosi Catholic news.
Od tada je sveti Ivan Vianney bio vrlo blizak suputnik u mom duhovnom životu, uvijek me nježno hrabrio i usmjeravao prema Bogu.
„Pokaži mi put do Arsa, i ja ću tebi pokazati put do neba“, riječi su koje je ovaj svetac uputio mladom pastiru kada je ovaj išao u Ars, svoju novu župu gdje će služiti Bogu i narodu. Ove duboke riječi svetog Ivana Vianneyja pokazuju bogatstvo njegova unutarnjeg života i dubok odnos s Bogom. Svaki zemaljski trenutak njegova života bio je usmjeren prema Bogu, stavljajući cijeli svoj život u Božje ruke, kako u trenucima sreće tako i u kušnjama.
Postigao svetost unatoč protivštinama
Sveti Ivan Vianney suočio se s velikim obeshrabrenjem, osobito kad je bio otpušten iz sjemeništa zbog slabe sposobnosti za studij, kao i kad je poslan u Ars, grad velike ravnodušnosti prema Bogu.
No, unatoč tim neuspjesima, ustrajao je kroz stalnu molitvu i mnoge dragovoljne pokore, vapijući Bogu: „Bože moj, daj mi obraćenje moje župe: pristajem trpjeti što god hoćeš, dok sam živ. ”
Ispunjen gorljivom ljubavlju koju Krist ima prema svome stadu, ovaj skromni svećenik ne samo da je obratio cijeli svoj grad, već i golemo mnoštvo ljudi koji su pristizali sa svih strana svijeta.
Zapravo, posvetio bi više od 15 ili više sati dnevno samo kako bi ispovijedao. Osim toga, u Arsu su se događala bezbrojna čuda i izvanredna ozdravljenja.
Pastoralni žar svetog Ivana Vianneyja bio je ukorijenjen u njegovoj dubokoj pobožnosti prema Euharistiji i njegovoj želji da pridobije što više duša za Krista. Cijeli je svoj život suobličavao Kristu i nalazio bi se duboko u molitvi čak i do ranih jutarnjih sati. Jedno od njegovih načela glasilo je: “Ovdje je pravilo za svakodnevni život: ne čini ništa što ne možeš ponuditi Bogu.”
To je ista iskrenost i vrlina čistoće koju silno želimo oponašati i živjeti u svom životu svaki dan. Definitivno nije lako, ali život ovog skromnog sveca pokazuje nam da je moguće sve dok se svakodnevno obraćamo Bogu i pokušavamo!
U svojoj sjemenišnoj formaciji većina budućih svećenika dolazi do svijesti o vlastitim ograničenjima i slabostima. U takvim trenucima obeshrabrenja, ne bi se bilo loše obratiti svetom Ivanu Vianneyju za nadahnuće i ohrabrenje da nas nauči računati s Bogom, a ne s vlastitim snagama.
To je često vrlo neugodno i bolno, ali i sam svetac je rekao: „Nemojte se suprotstaviti Božjoj providnosti. Onaj koji je dao da vaše žito raste sigurno će vam pomoći da ga saberete.”
Kroz tu potpunu ovisnost o Božjoj milosti sveti Ivan Vianney preobrazio se u sveca kakav vjerojatno nikada nije ni mislio da može biti!
Život je čudo s Isusom Kristom, a život svetog Ivana Vianneyja doista je velika oporuka i svjedočanstvo o snazi Kristove ljubavi koja preobražava i otkupljuje. Obratimo se svetom Ivanu Vianneyju za ohrabrenje, posebno u ovim teškim vremenima da se obnovimo u ljubavi i ovisnosti o Bogu.
Tražimo i njegov zagovor kao zaštitnika za sve svećenike u svijetu, a posebno za svećenike u našoj biskupiji. Zaista ništa nije nemoguće za one koji ljube Boga!