Njegujte tišinu

Sveti Benedikt je napisao: „Govoriti i poučavati zadaća su učitelja; učenik treba šutjeti i slušati”. Tišina je okruženje koje vam omogućuje da pravilno slušate Božji glas i glasove onih oko vas. Mnogima je tišina neugodna ili im je mučna, pa dane ispunjavaju bespotrebnom bukom i ometanjima. Isključivanje glazbe i radija, osobito kada ste u autu, moderiranje televizije ili korištenja interneta izazvat će vas da slušate Boga koji prebiva u vama i govori u dubini vašeg srca. Osim toga, šutnja nam pomaže izbjeći grijehe ogovaranja ili omalovažavanja. Sveti Benedikt ponovio je mudrost koja se nalazi u Knjizi Izreka koja kaže: “U poplavi riječi nećete izbjeći grijeh”. Izbjegavajući nepotrebnu buku u svom životu, naučite njegovati unutarnju tišinu, koja je idealno okruženje za molitvu, piše Paul Sheller s portala Conception Abbey.

Budite vjerni svakodnevnoj molitvi

Sveti Benedikt je rekao: “Molitva treba, dakle, biti kratka i čista, osim ako se možda ne produžuje pod nadahnućem božanske milosti” (RB 20,4). Ova je uputa utješna za one koji imaju zahtjevan radni tjedan, užurban raspored i opterećeni su brojnim obavezama kod kuće do te mjere da možda neće moći posvetiti mnogo vremena molitvi. Ipak, trebali biste ujutro pronaći vremena da slavite Boga prije početka vašeg dana i molite se u znak zahvale tijekom večeri prije odlaska u krevet. Možete moliti Časoslov kako biste posvetili dan, posebno vjerni jutarnjoj i večernjoj molitvi. Bez obzira na vašu praksu, želite se baviti razvijanjem iskrenog stava prema Bogu dok molite, prinoseći sebe i svoje voljene na Božju skrb. Tijekom dana pojavit će se mnoge prilike za iznošenje kratkih molitvi povjerenja u Boga. Cilj redovnika (i svih kršćana) je moliti se bez prestanka, a to možete učiniti tako da u svakom trenutku u svom srcu i umu održavate sjećanje na Boga živom.

Redovnici podržavaju i ohrabruju brata koji naiđe na poteškoće, te jedni s drugima slave u radosnim trenucima.

Sveti Benedikt je poučavao: “Nitko ne treba težiti onome što bolje prosuđuje za sebe, nego umjesto onoga što bolje prosuđuje za nekog drugog. Svojim kolegama redovnicima pokazuju čistu ljubav braće” (RB 72:7-8). U svijetu individualizma, društvenih medija i površnih odnosa, svi ljudi žude za dubokim osjećajem pripadnosti i zajedništva jedni s drugima. Duhovni život je uvijek putovanje koje poduzimamo s drugima. Morate biti spremni uložiti vrijeme i energiju da se osobno bavite drugim ljudima i pokažete zanimanje za njihove živote, dopuštajući vašim razgovorima da pređu s površinskih tema na značajnija područja života. Možda se želite okupiti s drugima koji dijele vašu vjeru, vrijednosti i želju za Bogom. Zajednička molitva, čitanje i razgovor o duhovnoj knjizi i biblijski studiji su načini okupljanja kako bismo rasli u vjeri.

Odvojite vrijeme za Lectio Divina

Drevna monaška praksa Lectio Divina ili “sveto čitanje” naglašava polagano, molitveno čitanje Svetoga pisma koje ima za cilj omogućiti vam da slušate Riječ i tražite mir u Božjoj prisutnosti. Sveti Benedikt je upozoravao svoje redovnike: „Besposlenost je neprijatelj duše. Stoga bi braća trebala imati određena razdoblja za ručni rad, kao i za molitveno čitanje” (RB 48,1). Razmišljanje o Božjoj Riječi, ako se provodi intenzivno i uz molitvu, ima moć pozvati vas na neprestano obraćenje života. Upoznajte se s metodom i odvojite između 15-30 minuta dnevno u mirnom okruženju za prakticiranje Lectio divina sa Svetim pismom ili uz molitvu čitanje iz spisa svetaca ili drugih velikih duhovnih djela. Duhovno čitanje hrani vaš um i dušu i često pruža one nadahnute riječi koje ste trebali čuti. Svakodnevni susret s Božjom Riječi na molitveni način uvlači nas u dublje zajedništvo s Onim koji nam govori riječ.

Vježbajte poniznost

Brojni dijelovi Pravila svetog Benedikta ističu važnost poniznosti, a posebno u 7. poglavlju gdje sveti Benedikt opisuje poniznost kao ljestve s dvanaest stepenica kojima se redovnik treba uspinjati. Prvi korak je da redovnik uvijek drži pred očima “strah Božji” (RB 7,10). Kada se bojite Boga ili ste u “strahopoštovanju” prema Bogu, održavate ispravan odnos, shvaćajući da ste stvorenje, a ne Bog. Poniznost je vrlina koju treba razvijati, a ona podrazumijeva prizemljenost, poštenje i istinu, kako u molitvi, na poslu, tako i u svakodnevnim stvarima. Sveti Benedikt je napisao: „Položite svoju nadu samo u Boga. Ako primijetite nešto dobro u sebi, odajte priznanje Bogu, a ne sebi, ali budite sigurni da je zlo koje činite uvijek vaše i da to morate priznati” (RB 4:41-43). Biti ponizna osoba znači biti zahvalan za blagoslove i prilike koje ti Bog daje i prepoznati da tvoji darovi i talenti imaju Boga kao izvor. Dopustite da svakodnevne borbe, pa čak i upadanje u grijeh, budu poziv na poniznost, gdje bez oklijevanja priznajete da se morate u potpunosti oslanjati na Božju milost, a ne na svoju snagu.