"Hodamo li pred Gospodinom raskajana srca, bit ćemo preplavljeni nevjerojatnim blagoslovima! A blagoslovi su nešto temeljno za naše živote, bez njih se ne može živjeti potpuno vjernički", poručuje župnik Remeta o. Antonio Mario Čirko na svojim društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Iskreno pokajanje
Za mene kao svećenika posebna je milost ispovijedati. U njoj prepoznajem neizmjerno Božje milosrđe i ljubav, ljepotu iskrena pokajanja i nezasluženu milost koja mi je udijeljena da mogu odrješivati od grijeha. U sakramentu ispovijedi ili pomirenja, osoba koja dolazi reći svoje slabosti i propuste, to nije puko nabrajanje, nego iskrena molitva iz srca. Pred drugim ljudima znamo često skrivati svoje pravo lice i nedostatke, jer se bojimo što će o nama misliti. No kod Isusa je to posve suprotno. On nas poznaje, zna sve naše tajne, no želi da mu u slobodi sve to kažemo i predamo kako bi nas obnovio i dao nam nove duhovne snage. Zato nije dovoljno samo izreći grijehe, nego je važno iskreno pokajanje. Ono nam otvara ono što ništa drugo ne može. Hodamo li pred Gospodinom raskajana srca, bit ćemo preplavljeni nevjerojatnim blagoslovima! A blagoslovi su nešto temeljno za naše živote, bez njih se ne može živjeti potpuno vjernički.
On nas poznaje, zna sve naše tajne, no želi da mu u slobodi sve to kažemo i predamo kako bi nas obnovio i dao nam nove duhovne snage.
Koje su blagodati pokajanja?
1. Boga vidimo drugačijim očima.
2. Nestanak svakoga straha.
3. Novi način razmišljanja i djelovanja.
4. Mir i snaga
Postat ćeš novi čovjek i upoznat ćeš ljepotu Božjeg milosrđa.
Po pokajanju dolazi mir i snaga. I upravo je mir znak autentičnog Božjeg zahvata. To se lako može prepoznati u vlastitom srcu, jer taj mir je posve različit od ljudskog mira. Možda su oko osobe oluje, ali u središtu vlada mir. Uzmimo jedan primjer – svetog Stjepana. Djela apostolska za svetoga Stjepana kažu da je bio pun vjere i Duha Svetoga, te da je pun milosti i snage činio čudesa i znamenja u narodu. To je mnogima smetalo i podmetnuli su neke da ga lažno optuže da je govorio pogrdno protiv Mojsija i Boga. Štoviše, podjarili su i narod, starješine i pismoznance, koji su ga zgrabili i odveli u Vijeće te mu ondje sudili na temelju svjedočanstva podmetnutih lažnih svjedoka. Dok su ga tako optuživali, svi su nazočni u Vijeću bili usmjerili svoj pogled prema svetom Stjepanu i primijetili da mu je lice bilo kao u anđela (usp. Dj 6,1-15). To je taj mir koji spominjemo. Po ljudskome Stjepan je morao biti bar malo nervozan, bar malo prestrašen, ali ništa od toga. Kod njega je vladao potpuni mir. Želiš li i ti posjedovati taj mir? Onda vidi da li imaš srce koje se kaje? Tada sve to Isusu iskreno reci u skrušenoj ispovijedi. Postat ćeš novi čovjek i upoznat ćeš ljepotu Božjeg milosrđa.