Adventske e-duhovne vježbe žele nam pomoći da i ovog došašća s čežnjom iščekujemo Božić. Želimo novorođenom Kralju poći ususret čežnjom koja mu vapi: “Dođi, Gospodine Isuse!” Zbog toga se kroz ove duhovne vježbe svakodnevno razmatra prvo misno čitanje kroz četiri koraka: pripremu, čitanje, razmatranje i molitvu. E-duhovne vježbe organiziraju pazinski fratri, a žele nam pomoći u osobnoj pripravi za Božić. Čitatelji mrežne stranice Hrvatske katoličke mreže mogu svakodnevno pratiti izvadak iz e-duhovnih vježbi.
U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz adventskih e-duhovnih vježbi 2020. Ako već niste, svakako preuzmite mobilnu aplikaciju e-duhovne vježbe za Android i iOS.
Priprema
Bog voli izvesti dušu u pustinju, u osamu, u prostor bez posebnih boja i mirisa, kako bi joj progovorio: »Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit’ srcu.« (Hoš 2,16). Taj sterilni prostor na osobit način izaziva čovjeka da bolje osluškuje, da čuje sebe i napokon Božji glas u sebi. Neka ovo vrijeme pred Gospodinom bude tvoj iskorak u pustinju i osluškivanje njegova glasa u tvojoj nutrini.
Čitanje
Neplodnost je česta tema u Svetom pismu. Osobito se to očituje u čestom govoru o pustinji, kao beživotnom i neplodnom tlu i ženama koje zbog starosti ili sterilnosti nemaju svoje potomstvo. Ništa prokletije ne može biti čovjeku onoga vremena. O plodnoj zemlji i ženi koja rađa ovisi sav opstanak. Surova je to stvarnost otkad je čovjek protjeran iz raja zemaljskog. Uzrok je tomu grijeh, pokušaj čovjeka da zauzme stav gospodara života i smrti. Stoga se u duhovnosti nerijetko govori o suhoći i neplodnosti jer se u tim područjima i stanjima Bog posebno želi proslaviti i time pokazati čovjeku u čijoj je ruci život: »Jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.« (Mt 5,45b).
Iz Knjige Sudaca (Suci 13,2-7.24-25a)
U one dane: Bijaše neki čovjek iz Sore, od Danova plemena, po imenu Manoah. Žena mu bila nerotkinja, bez djece. Njoj se ukaza Anđeo Gospodnji i reče joj: »Ti si nerotkinja, bez djece, ali začet ćeš i roditi sina. Samo, odsad se pazi: ne pij ni vina ni žestoka pića, i ne jedi ništa nečisto. Jer, zatrudnjet ćeš, evo, i roditi sina. I neka mu britva ne prijeđe po glavi, jer će od majčine utrobe dijete biti Bogu posvećeno — bit će nazirej Božji, i on će početi izbavljati Izraela iz ruke Filistejaca.«
Žena ode i kaza mužu: »Božji čovjek došao k meni, lice mu kao u Božjeg anđela, puno dostojanstva. Nisam ga upitala odakle je došao, niti mi on kaza svog imena. Ali mi je rekao: Ti ćeš začeti i roditi sina. Ne pij odsad ni vina ni žestoka pića, i ne jedi ništa nečisto, jer će ti dijete biti nazirej Božji od majčine utrobe do smrti.«
Žena rodi sina i nadjenu mu ime Samson. Dijete odraste, a Gospodin ga blagoslovi. I Duh Gospodnji poče djelovati u njemu.
Razmatranje
Upravo u ovo vrijeme neke čudne pandemije čovjek može osjetiti da ipak nije gospodar života i da konci ne stoje u njegovim rukama. Sve se ruši: gospodarstvo, kultura, tolerancija, suživot… Život se mijenja na način na koji nismo ni mogli zamisliti prije godinu dana. Zar nam je za tu istinu života trebala pandemija? Čini se da jest. Došašće nas svake godine podsjeća na to da koračamo ususret Božiću, ususret onomu koji jedini daruje život, a mi još od blagdana Svih svetih živimo pod okićenim borovima kao da smo životom odavno zagospodarili te živimo ‘američki san’.
Ne tako davno, Badnjak je bio prvi znak dolaska Božića, prvi su se ukrasi tek tada iznosili na granu ili bor. Time je čovjek poštovao liturgiju došašća te je sebi i Bogu svjedočio da može čekati i da je strpljiv do dolaska željno iščekivanog Boga u svoj skromni život. Ali, ne samo da je strpljiv nego i da mu neizmjerno vjeruje da će doći kad za to bude vrijeme. Vjeruješ li ti Bogu, nekoliko dana prije Božića, da će doista doći? Vjeruješ li u svojim suhoćama i sterilnim molitvama da je blizu, ili si se već okitio, a za Božić – kako bude?
Manoahovoj se ženi i ne spominje ime. Surovi odnos prema ženama onoga vremena čini ju još nebitnijom u svoj priči: ne donosiš plod, nebitna si, koga briga kako ti je ime. Ali, Bog joj se ipak obraća po svom anđelu i u beznađu njezine neplodnosti daruje život, donosi nadu, ne samo njoj nego i Izraelu, svom narodu. Kad te život ili pad ponekad natjeraju da se osjetiš bezvrijednim stvorenjem, bezimenim brojem u statistikama ovozemaljskih sustava, Boga nije briga pod kojim si brojem naveden, on te zna po imenu, on s tobom ima posve poseban plan. On ti daje smisao i posebnu zadaću u vremenu u kojem živiš. Kako bi ostala svjesna da pod srcem nosi čisti dar, Bog od žene zahtijeva poseban stil života kako bi sačuvala darovani život: »Samo, odsad se pazi: ne pij ni vina ni žestoka pića, i ne jedi ništa nečisto.« Eto njezina došašća, njezina iščekivanja života.
Molitva
Uz molitvu pape Franje, koji je 19. prosinca 2013. razmatrao ovaj isti biblijski tekst, zakorači u vlastitu nutrinu. »Priznaj vlastitu suhoću i nemoć da donosiš plodove života« – kako veli Sveti Otac.
Maranatha! – Dođi, Gospodine Isuse!
Pripremio: fra Marinko Klaić