Iz Knjige proroka Izaije (Iz 52,7-10)

Kako su ljupke po gorama noge glasonoše radosti koji oglašava mir, oglašuje sreću, navješćuje spasenje govoreći Sionu: »Bog tvoj kraljuje!« Čuj, glas ti podižu stražari, zajedno se raduju jer na svoje oči gledaju gdje se na Sion vraća Gospodin. Kličite, zajedno se radujte, razvaline jeruzalemske, jer Gospodin je utješio narod svoj, otkupio Jeruzalem. Ogolio je Gospodin svetu svoju mišicu pred očima svih naroda, da svi krajevi zemlje vide spasenje Boga našega.

Ovim riječima radosti proroka Izaije završavaš e-duhovne vježbe kroz došašće. Sigurno je to bilo drugačije došašće od ostalih. Došašće uvijek ima dvojaku poruku: Crkva iščekuje Isusov drugi slavni dolazak i svetkovinu njegova Rođenja, Božić. Ipak, ove se godine nametnulo još jedno iščekivanje i ono nam je možda više od svega pomoglo učiti se strpljivom i vjernom iščekivanju. Nije to ugodno iskustvo i još će, nažalost, potrajati ta nesretna pandemija. Ali, dobro je ako to treće iščekivanje iskoristiš da ova prva dva proživiš dublje i kvalitetnije. »Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.« (Rim 8,28). A pozvani smo da se u ovoj situaciji izdignemo iznad nevolja koje nas pritišću. Onako kako se Božji izabrani narod izdizao iznad nevolja svoga vremena na putu prema obećanoj zemlji, ali i tijekom povijesti spasenja prema Gospodinovu prvom dolasku, upirući pogled u njega koji sigurno dolazi. Upravo onako kako si razmatrao u proročkim spisima liturgije došašća.

Onako kako te prorok Izaija poziva na radost, tako se i odazovi: »Kličite, zajedno se radujte, razvaline jeruzalemske, jer Gospodin je utješio narod svoj, otkupio Jeruzalem.« I na razvalinama dvadeset i prvog stoljeća Bog s tobom želi graditi novi svijet i na to nas neprestano poziva. A ti si se tijekom četiri tjedna došašća strpljivo učio odazivati tomu pozivu.

Kao i nakon svih dosadašnjih duhovnih vježbi, pozivamo te na suradnju i na svjedočenje o tome kako si koračao kroz ove duhovne vježbe i što je Bog učinio u tvom životu. Svjedočanstva su važna onoliko koliko je Elizabetin primjer bio važan Mariji kad je pod svoje srce prihvatila utjelovljenog Boga. Zato nemoj oklijevati, jer Bog i po tebi želi progovoriti nama franjevcima pazinskog samostana, a onda i mnogim drugim polaznicima budućih vježbi. Na svakoj smo ti riječi unaprijed zahvalni.

Na koncu iskrena srca, tebi osobno i svim polaznicima ovih e-duhovnih vježbi, želimo čestit i blagoslovljen Božić! »Bog tvoj kraljuje!«

S vama i za sve vas u molitvi, vaši pazinski fratri

fra Darko, fra Josip, fra Marinko