Zbog svoje grešnosti, čovjekovo srce postaje sve tvrđe i tvrđe, do te mjere da je okorjelo i da uvijek ulazi u kompromis sa zlim, bez da se pita kakve će to posljedice ostaviti u njegovom ili tuđem životu. Grijeh je ono što čovjeka razdvaja od Boga od drugih, ali čovjek postaje razdijeljen i u sebi samome.

Grijeh je ono što čovjeka razdvaja od Boga od drugih, ali čovjek postaje razdijeljen i u sebi samome.

Farizeji dolaze k Isusu i koriste priliku da potvrde zakon koji odobrava njihovu tvrdoću srca, a riječ je o zakonu koji odobrava otpuštanje žene. Kada čovjek prihvati grijeh kao da je nešto normalno i poželjno, počinje ga pravdati i u svoj toj ludosti počinje ga stavljati na razinu zakona, pod “može se, mora se”. Grijeh postaje zakon, grijeh postaje normalna stvar, žena se može otpustiti bez problema ako muškarcu dosadi biti u braku i ako mu se u međuvremenu zasviđala neka druga.

Svjedoci smo da zakon može biti smrt, da zakon može biti prilika da opravdamo zlo koje činimo ili što je još gore sam zakon može tražiti od nas da činimo zlo. Mnoge današnje ideologije su svedene na zakon. No onaj koji je u ljubavi, onaj koji ljubi, njemu nije potrebno pitati što je dozvoljeno činiti a što ne. U njegovom srcu već postoje odgovori, istinski odgovori koji su zaštićeni od čiste savjesti.

Danas je ljubav povezana sa tolerancijom a ne sa istinom, a zapravo, Ljubav je intoleolerantna na grijeh i na sve zakone koji ga opravdavaju.

Na žalost zbog toga što nam je grijeh postao zakon, ljubav kao da je izgubila svoje pravo lice i sjaj. Danas je ljubav povezana sa tolerancijom a ne sa istinom, a zapravo, Ljubav je intoleolerantna na grijeh i na sve zakone koji ga opravdavaju.

 

View this post on Instagram

 

Objavu dijeli Fra Mario Berišić (@framario.berisic)