„Znate li da je Bog Otac?” – upitali su. „Naravno. Vjerujemo u tu istinu”, odgovorili smo. „A znate li da osim Boga Oca postoji i Bog Majka?”

„Vi to tumačite kroz Crkvu i predaju”

Otvorili su svoju verziju Sv. Pisma i počeli navoditi citate koji im odgovaraju. „Pogledajte, na prvim stranicama Biblije stoji kako Bog govori ‘načinimo čovjeka na svoju sliku’ i rekli – Otac se obratio Majci i stvorio čovjeka”. Dok smo ostali u čudu, već su otvorili Knjigu Otkrivenja i kao potkrjepu svoje tvrdnje počeli govoriti o Jaganjcu i Zaručnici.

Iskreno govoreći, bilo nam je žao tih ljudi. Ne jer smo mi nešto bolji, nego jer oni nisu znali što govore. Puštajući im da govore i da „naviještaju” shvatili smo koliko ne poznaju temeljne istine vjere, ali čak ne niti to – koliko te njihove argumentacije nemaju veze sa zdravim razumom.

Vjerujem u jednoga Boga…

O Bogu često govorimo u analogiji. Božju ljubav prema čovjeku i Sv. pismo na nekim mjestima prikazuje kao majčinsku ljubav. Čitajući Izaiju naići ćemo na izraze poput „kao što mati tješi sina, tako ću i ja vas utješiti”

Otvorili su svoju verziju Sv. Pisma i počeli navoditi citate koji im odgovaraju. ‘Pogledajte, na prvim stranicama Biblije stoji kako Bog govori ‘načinimo čovjeka na svoju sliku’ i rekli – Otac se obratio Majci i stvorio čovjeka.

„Može li žena zaboravit svoje dojenče, ne imat’ sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.” I ovo nalazimo kod Izaije.

Što to znači?

To znači da kao što majka tako štiti novi život, tako Bog ljubi čovjeka.

Prva Crkva, odnosno apostoli, nisu napustili svoju dosadašnju vjeru. I dalje vjeruju u istoga Boga, ali sada u toga Boga – u kojega nikada nisu prestali vjerovati nazivaju Ocem Gospodina našega Isusa Krista.

Puštajući im da govore i da ‘naviještaju’ shvatili smo koliko ne poznaju temeljne istine vjere, ali čak ne niti to – koliko te njihove argumentacije nemaju veze sa zdravim razumom.

Postoji samo jedan Bog, i to onaj koji se objavio u osobi Isusa Krista – to je taj jedini Bog. To je isti onaj Bog Otaca – Abrahamov, Izakov, Jakovljev. Isus je objavitelj toga Boga.

Posebnost nas katolika je u tome što imamo neprekinuti poklad vjere. Stojimo na čvrstom temelju – na Petru, stijeni, na kojem je Krist sagradio svoju Crkvu. Da, Krist je htio Crkvu.

Uz Sv. pismo, mi katolici, imamo i sakramente. Imamo i predaju, imamo i Učiteljstvo. Ne izabiremo što želimo vjerovati, ne shvaćamo Sv. pismo onako kako mi mislimo da ga treba tumačiti – nego kako ga treba tumačiti i u njega vjerovati. Ne fanatično, nego egzistencijalno.

“Moramo ići”

Na kraju razgovora, rekli su nam da im je žao i da moraju otići na neko drugo mjesto. Ostali smo u čuđenju jer su oni zaustavili nas, a sada, najednom, moraju otići od nas. Razgovarali smo s njima oko sat vremena. U jednom trenutku, prije odlaska jedan mladić nam je rekao: „Žao mi je što moj pastor nije ovdje. On bi s tobom znao popričati. Ja ti to ne znam objasniti.”

Posebnost nas katolika je u tome što imamo neprekinuti poklad vjere. Stojimo na čvrstom temelju – na Petru, stijeni, na kojem je Krist sagradio svoju Crkvu. Da, Krist je htio Crkvu.

Tek tada nam je bilo žao ovih ljudi. Bilo nam je žao jer smo vidjeli da nisu uvjereni u to što govore, bilo nam je žao jer smo vidjeli razočarenje u njihovim očima, a mi smo bil razočarani jer su shvatili da to što govore nema smisla – a da su i dalje ostali pri svojim uvjerenjima.

Žao mi je što moj pastor nije ovdje. On bi s tobom znao popričati. Ja ti to ne znam objasniti.

Božje očitovanje ljubavi prema čovjeku Sv. pismo izražava kroz sliku. Zašto? Jer govorimo o nečem što je neiscrpno, neizgovorljivo, nemjerljivo sa svime onime što želimo reći o njemu.

Ponavljamo, to koristimo samo kao sliku. Boga se u Bibliji nikad ne označava i oslovljava kao majka. Majka je dakle slika, a ne naziv za Boga.