Ozbiljna je pogreška pretpostaviti da muškarci i žene razmišljaju na isti način. Valja prepoznati da su muškarci i žene komplementarni, a ne identični, kada je riječ o komunikaciji, piše dr. Donald Demarco s portala Catholic Exchange.

Postoji biološka osnova za ovaj nedostatak simetrije koja se naziva corpus callosum, snop živaca koji se sastoji od nekoliko stotina milijuna vlakana. To je najveća zbirka bijele tvari u mozgu i služi kao most ili put koji povezuje desnu i lijevu hemisferu mozga. Analizirajući slike magnetske rezonancije (MRI) 949 osoba u dobi od 8 do 22 godine, znanstvenici sa Sveučilišta u Pennsylvaniji otkrili su da muški mozgovi imaju više veza unutar svake hemisfere, dok su ženski mozgovi više međusobno povezani između hemisfera.

To znači da ženski mozak bolje iskorištava obje hemisfere mozga i zato je prikladniji za obavljanje više zadataka. Žene, dakle, obično imaju verbalne centre na obje strane mozga. Kaže se da su njihovi mozgovi više bilateralno simetrični nego mozgovi muškaraca koji imaju verbalne centre samo u lijevoj hemisferi. Drugi način da se to kaže je da je muški mozak, zbog manjeg broja živčanih vlakana u corpus callosum-u od onog u ženskom mozgu, specijaliziraniji i prikladniji za prostornu obradu i senzomotornu brzinu, dok je ženski mozak prikladniji, osim obavljanja više zadataka, za pažnju, pamćenje riječi i verbalne sposobnosti. Pojednostavljeno rečeno, muški i ženski mozak drugačije su povezani. To stvara mogućnost poteškoća u komunikaciji.

Razgovor/Unsplash

Budući da corpus callosum radi drugačije kod muškaraca i žena, muškarci imaju tendenciju razmišljati o stvarima korak po korak, dok žene, koje neprestano koriste obje hemisfere mozga, razmišljaju o više od jedne stvari odjednom. Ova tendencija je nazvana “ženska intuicija”. S druge strane, muškarci mogu biti “odsutni duhom”.

Iz prihvaćanja biološke činjenice da muški i ženski mozak različito funkcioniraju mogu se izvući dvije stvari. Prvo je biti strpljiv i suzdržati se od osuđivanja drugoga. Drugi je razumjeti što svaki govori u kontekstu svojih različitih načina obrade informacija.

Zabavan, ali razotkrivajući primjer dogodio se između dvoje supružnika. Muž je tijekom spavanja često budio ženu svojim hrkanjem. Njih su se dvoje posavjetovali s terapeutom za hrkanje, a supruga je dobila upute da svom mužu kaže da se prevrne na trbuh kad god počne hrkati. Ubrzo, kada je muž počeo hrkati, žena mu je rekla “okreni se na trbuh”. Osjećala je da će, s obzirom na sve što su prošli, on razumjeti ovaj znak i smjesta se prevrnuti na trbuh. Nije znala za corpus callosum. Muž nije znao što ona misli. Izolirao je njezinu uputu iz njihovog proživljenog konteksta i mislio je da mu govori da aktivira želudac kao što bi netko uključio radio. Pobjesnila je i nije mogla vjerovati da njezin muž može biti tako glup.

Foto: Pexels Ron Lach

Sljedeće večeri otišli su na zabavu gdje je supruga ispitivala sve prisutne muškarce i pitala ih što misle da bi moglo značiti “okrenuti se na trbuh”. Na njezino zaprepaštenje, odgovorili su onako kako je to učinio njezin suprug, što ju je navelo da povjeruje da njezin suprug nije neposlušan, već da je samo reagirao kao muškarac. Muškarci i žene obrađuju informacije na različite načine što dovodi do problema u komunikaciji.

Iz prihvaćanja biološke činjenice da muški i ženski mozak različito funkcioniraju mogu se izvući dvije stvari. Prvo je biti strpljiv i suzdržati se od osuđivanja drugoga. Drugi je razumjeti što svaki govori u kontekstu svojih različitih načina obrade informacija. Čovjek je sklon razmišljati o jednoj stvari u isto vrijeme. Ovo je prikladno za logiku koja zahtijeva sposobnost da ne budete ometeni. Žena je sklona dodati nešto onome što čuje. Ako muškarac pita: “Što ima za večeru?” to je sve što on misli time. Ali žene će pročitati njegovo pitanje i upitati ga: “Jesi li gladan?” “Želiš li jesti odmah?” “Zar ne vidiš da sam zauzeta?” “Zašto si sam ne napraviš večeru za promjenu?” Muž je poražen pod ovom lavinom naizgled nevažnih pitanja. S druge strane, kada supruga pita svog muža što misli o tapetama u susjedovom stanu kojeg su upravo posjetili, on će reći: “Nisam primijetio.” Muškarci imaju tendenciju da se zatvore u svoju lijevu hemisferu, dok žene rado koriste obje hemisfere u isto vrijeme.

Beskorisno je tvrditi da su komunikacijske poteškoće između muškaraca i žena rezultat društvene uvjetovanosti. Studije su provedene na mozgovima dojenčadi koji nisu imali vremena biti pod utjecajem društvenih uvjetovanosti. Razlike su u biti prirodne, biološke i realne.

Lisa Sergio napisala je knjigu pod naslovom Isus i žena koja je plod proučavanja kako je Isus odgovarao ženama na drugačiji način od načina na koji je odgovarao muškarcima. Ženama je to bilo “dohvatljivo”, i dotičući njhova srca. Muškarcima je to bilo “van dosega”, dodjeljujući im širu misiju koja se proteže na četiri strane svijeta. Dodjeljujući različite misije ženama i muškarcima, Isus potvrđuje njihove osobne razlike. Stoga nije nimalo iznenađujuće da bi Njegovi različiti pristupi muškarcima i ženama bili u skladu s onim što nam znanost govori o strukturi mozga.