U nedjelju 20. studenoga Crkva slavi Krista Kralja, ali zašto se govori o Kristu Kralju kad Isus za sebe kaže „Moje Kraljevstvo nije od ovoga svijeta“ (Iv 18,36)?
Sveti Ivan otkriva nam ovaj neobičan dijalog između Pilata i Isusa u kojemu naslućujemo Kristovu kraljevsku veličinu, piše otac Nicolas Buttet na stranicama Aleteie. Pilat inzistira: “Ti si dakle kralj?”, “Ti li si kralj židovski?”, “Evo kralja vašega!”. A Isus odgovara: “Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta”, ili opet: “Ti kažeš: ja sam Kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu.”
Zbunjujući kralj: trnova kruna na glavi i žezlo od trske u ruci, grimizni plašt na ranjenom tijelu. To su podrugljive oznake ovoga šokantnog kraljevstva, gdje je čovjek odjeven na taj način i kralj i kraljevstvo. Paradoksalno je i da ga je Isus blagoslovio u sadašnjosti: “Blago siromašnima Duhom, njihovo je Kraljevstvo nebesko”. Dobri je rabojnik razumio: on ne traži da ga se skine s križa, on traži Kraljevstvo! A to Kraljevstvo nije koncept, doktrina, politički program koji se treba provesti; ono je prije svega Osoba koja ima lice i ime Isusa iz Nazareta: “Danas ćeš biti sa mnom u raju!”
U Euharistiji Krist Kralj sjedi na svome prijestolju milosrđa
Ovo Kraljevstvo nastanjuje se u čovjekovu srcu: tamo Krist prije svega želi vladati. Stoga moramo ostaviti uzde moći nad vlastitim životom kako bismo dopustili da Krist Kralj vlada njime: “Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!” (Mt 3,2; 4,17). Zahvaljujući tome Krist može uspostaviti svoje Kraljevstvo nad ljudskim umom, jer Istina nas oslobađa. Krist će također vladati kroz svoju ljubav koja vodi našu volju u logici darivanja sebe.
Međutim, uskrsnuo i u slavi, Isus očituje stvarni i univerzalni karakter svoga Kraljevstva: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji!” (Mt 28,18). Slijedom toga, ovo Kristovo Kraljevstvo nužno će imati društveno-političke učinke.
Ustanovljujući blagdan Krista Kralja 11. prosinca 1925., u nemirnom povijesnom trenutku, papa Pio XI. je izjavio: “Kada bi ljudi prepoznali kraljevsku Kristovu vlast u svom privatnom i javnom životu, zadobili bi nevjerojatne koristi, a to su sloboda, red i spokoj, sklad i mir koji bi se nepogrešivo širili cijelim društvom.” Drugim riječima, istinska kultura mira i pravde ne može se uspostaviti bez kraljevstva istine i ljubavi, to jest bez Kristova Kraljevstva koje je Istina i Ljubav.
Crkva je već Kraljevstvo Božje tajanstveno prisutno u ovome svijetu. Prenoseći ljudima Božanski život, on proširuje Kraljevstvo Kristovo na Zemlji kao i na Nebu. Središte ovog Kraljevstva je Euharistija; tu kuca Srce Krista Kralja i kucat će sve do dana kada Isus preda Kraljevstvo svome Ocu; tada će Bog biti sve u svemu! U Euharistiji, Krist Kralj sjedi na svome prijestolju milosrđa čekajući da nas povede pred svoje prijestolje slave kako bismo u potpunosti ušli u Kraljevstvo kojemu nema kraja!