Isus je svojim apostolima na Posljednjoj večeri rekao mnogo o Duhu Svetom, a neke od njih su uključene u čitanja u ovo vrijeme, kao što su: „ I ja ću moliti Oca
i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je.” (Iv 14,16-17).

U drugom trenutku tijekom govora Posljednje večere, Isus je čak rekao apostolima: „No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama.” (Iv 16,7). Prisutnost Duha Svetoga s apostolima, učenicima i cijelom Crkvom kroz stoljeća uvijek je zamišljena kao utjeha, vodstvo i putokaz Isusovim prijateljima, piše sestra Anne Maria Mcguan s portala Simply Catholic.

Ako se prisjetimo Posljednje večere, sasvim je prikladno da je Isus dao takvo obećanje u to vrijeme. Predstojeći Isusov odlazak mučio je njegove prijatelje. Nisu znali što će se dogoditi i nisu razumjeli mnoge stvari koje je Isus govorio. Činilo se da su u tom trenutku shvatili samo da Isus odlazi – a ta stvarnost ih je ostavila u mraku, čak i puste.

Isus je to znao, pa je na Posljednjoj večeri ne samo ustanovio svetu euharistiju, pri čemu će uvijek biti prisutan među svojim prijateljima, nego im je obećao i Savjetnika, Duha Svetoga. Rekao im je da će Duh Sveti prebivati među njima i biti s njima. Prisutnost Duha Svetoga u među učenicima omogućila  im je da žive za Isusa, baš kao što je on od njih tražio. Živjeti za Isusa znači više od jednostavnog pozivanja na pamet; to je zapravo živjeti Kristov život unutar sfere vlastitog postojanja. Kao što je sveti Pavao rekao: “Jer meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak” (Fil 1,21). Duh Sveti je taj koji omogućuje da ta rečenica bude istinita za Pavla i za sve nas.

Duh Sveti čini Božji plan za svakoga od nas stvarnim, a Duha Svetoga poznajemo po onome što čini u svakom životu. Evo jednog načina na koji Katekizam to izražava: “…poslanje Duha posinjenja bit će u tom da ih sjedinjuje s Kristom dajući da žive u njemu…” (KKC, br. 690).

Drugim riječima, ta misija je otkriti Isusa, Riječ Božju, i učiniti Isusov lik potpuno živim u svakoj osobi. Duh Sveti nas uči tko je Isus i kako da mu postajemo sve sličniji. On nas također čini spremnima primiti Isusa u vjeri. Život krštenika može biti sve veće sjedinjenje s Bogom kroz vjeru, nadu i ljubav. Duh Sveti je autor tog sjedinjenja; on nas uči kako bolje upoznati Boga i potpunije ga ljubiti.

Postoji mnogo načina na koje Duh Sveti to može učiniti, ali dva vrlo važna su kroz Sveto pismo i kroz sakramente. U Svetom pismu, isti Duh Sveti koji je nadahnuo svete autore da pišu je onaj koji prebiva u srcu svake osobe koja ga čita. Kao što je Duh nadahnuo pisanje, tako Duh nadahnjuje čitanje – tako da se Kristov um i srce mogu oblikovati u nama.

U sakramentima primamo milost. Milost nas čini sličnima Bogu, ali moramo biti raspoloženi prema njoj i surađivati ​​s njom. Što znači biti poput Boga? Što Bog čini? Iznad svega, Bog poznaje i voli sebe i zna i voli sve stvari u sebi. Zato nas je Gospodin Isus naučio da je najveća zapovijed ljubiti Boga: „Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.” (Mt 22,38b-40). Duh Sveti nas uči i oblikuje da činimo ono što nas je Isus naučio činiti. Duh Sveti je taj koji nam to omogućuje, jer „Duh Sveti, kojega Krist, Glava, izlijeva u svoje udove, izgrađuje, oživljava i posvećuje Crkvu koja je sakrament zajedništva Presvetog Trojstva i ljudi.“ (KKC, br. 747).

Ako nemate aktivan i rastući odnos s Duhom Svetim, možete zatražiti to prijateljstvo s Njim u bilo kojem trenutku. Od sada možete pozvati Duha Svetoga da igra stvarnu, dinamičnu ulogu u vašem životu. Dok okrećemo svoje umove i srca prema Pedesetnici, pozovimo Ga da obnovi Duhove u našim životima!