Sv. Marija Ana Paredes rođena je u Quitu, glavnome gradu Ekvadora 1614. godine.

Kao djevojčica ostala je bez roditelja i htjela je postati redovnicom, ali joj to rodbina nije dozvolila. Posvetila se Bogu po zavjetima djevičanstva, ali je ostala živjeti u svijetu. Stupila je u Treći red svetoga Franje i u svojoj kući živjela je asketski: u molitvi, postu i drugim pobožnim vježbama.

Njezin život primjer je kako se Bog objavljuje i širi svoju slavu kroz naizgled obične i skrite ljude i događaje.

Iako je veći dio života provela kao pustinjakinja i gotovo nikada nije napuštala kuću, cijeli ju je grad za života divio i poštovao. Bila je potpuno uronjena u kontemplaciju i razmatranje Boga, no ipak je imala izuzetno osjetljivo srce za bližnjega te je mnogima pomagala svojim darovima, piše Družina,

Na kraju je prikazala Bogu cijeli svoj život za svoj rodni grad i njegove stanovnike.

sv. Marija Ana Paredes/ Foto: Župa sv. Nikole Jastrebarsko

Unatoč činjenici da je mnogo trpjela širila je vedar duh oko sebe. Bila je vesele naravi, tješila je ucviljene i pomirivala zavađene. Svoje trpljenje prikazala je Bogu za spasenje ljudi, posebice sunarodnjaka i Indijanaca.

Spomendan joj slavimo 26. svibnja, a u Franjevačkom redu slavi se 28. svibnja.

„Ana Marija de Paredes, posebno potaknuta ljubavlju Božjom prema bližnjima, žestoko je kažnjavala samu sebe da bi okajala grijehe drugih, tada bi izvan svojih osjetila u zanosu doživjela i okusila nešto od vječnog blaženstva.

Pa tako božanskom milošću oblikovana i usavršena nije nastojala samo oko svoga spasenja nego i oko spasenja ostalih koliko je mogla. Darežljivo je olakšavala bijedu siromaha, ublažavala patnje bolesnih“, rekao je u svom govoru o sv. Mariji Ani Paredes papa Pijo XII.