Svagdanje prikazanje kako ga je običavala izreći bl. Marija Propetoga

Vječni moj Bože,

evo me pred tvojim neizmjernim veličanstvom.

Ponizno ti se klanjam.

Prikazujem ti

sve svoje misli, riječi i djela današnjega dana.

Sve kanim činiti tebi za ljubav i na slavu tvoju.

Želim ispuniti tvoju božansku volju

i biti prosvijetljena u otajstvima vjere.

Želim se pouzdavati u tvoje milosrđe

i moliti te da po svojoj božanskoj pravednosti

oprostiš sve moje grijehe.

Jednom riječju:

kanim djelovati u skladu s onim što su i kako su

živjeli Isus Krist i njegova majka Marija,

svi oni sveci i svetice, pravednici tvoji na zemlji.

Primi, Bože moj dobri, ovo moje prikazanje

koje ti cijelim srcem prinosim

i daj mi svoj sveti blagoslov,

moćnom milošću svojom,

da se nikakvim grijehom nikada ne udaljim od tebe.

Amen.

Slijedi razmatranje i molitva odgovarajućeg dana, a potom završna molitva

Završna molitva

Molimo Mariju Propetoga da nam bude zagovornica i pomoćnica na našemu vjerničkome putu, da ispunimo svoje osobno poslanje, kao što je i ona svoje ispunila i da se posve predamo volji Božjoj, primajući sve kao dar iz njegove ruke.

Bože, Oče dobri, bogat milosrđem,

spasio si nas križem Sina svoga Isusa Krista.

Zapali u našim srcima,

po zagovoru blažene Marije Propetog Isusa Petković,

vatru svoje ljubavi, da ljubimo tebe iznad svega

i braću svoju u Kristovoj ljubavi.

On je Bog i s tobom živi i kraljuje

u jedinstvu Duha Svetoga,

po sve vijeke vjekova. Amen.

Prvi dan – Temeljna životna odluka

Opredjeljenje za Krista

Najvažnija odluka u životu svakoga vjernika jest – opredjeljenje za Krista. Marija Propetoga bila je toga svjesna:

“Ljubiti Boga svoga svom dušom svojom i svom pameću svojom. Živjeti i raditi iz ljubavi prema njemu. Sve ljubiti gledajući na nebeskoga Oca. Svakom dobro činiti, ispunjavati dvije zapovijedi naravi: Učini drugom što je drago da tebi drugi učini; ne učini drugom što ti nije drago da drugi tebi učini. Opraštati svakom; ne suditi nikoga. Tješiti tužne i nevoljne. Pomagati nevoljnicima i siromasima. Svoj život prikazati Bogu kao žrtvu ljubavi i trpljenja, kao naknadu za uvrede nezahvalna svijeta.”

Nadahnjuje se i na evanđeoskim recima: “Ostavi sve, podaj siromasima, dođi i slijedi me” (Mk 10,21). I stoga još cjelovitije i jasnije izriče svoje pripadanje Isusu, uz trajnu molitvu njemu upućenu da je on krijepi na tom putu. Uz to samu sebe podsjeća na vječni zavjet kojega je dala Bogu u svojoj četrnaestoj godini da će uvijek pripadati samo Kristu, svoje Zaručniku:

“Evo me, ostavljam sve i idem za tobom, o Idealu moj, Isuse moj. Samo te molim za pomoć i jakost na putu kroz život; jakost u borbi, u trpljenju, u napastima. I trpi, dušo moja, pij gorku čašu, bez utjehe, sjeti se da si žrtva trpljenja. Sjeti se vječnoga zavjeta dana u četrnaestoj godini života. Darovala si sve Bogu svom, Isusu Kristu. Njega si izabrala za Ljubav, za Zaručnika svoga. Ostani mu vjerna. Čuvaj čistoću svoju, nek’ ti bude uvijek čisto srce da ga možeš uvijek primiti u svoje srce da se on može ogledati u srcu tvojem i ti čistim očima i srcem da ga može tvoja duša promatrati. Prostodušnost i iskrenost neka na tebi odsijevaju. Pravednost nek’ ti je geslo.”

Što Marija Propetoga traži od sebe, možemo i mi gledati kao vlastiti izazov. Donesimo odluku o posvemašnjem pripadanju Isusu i molimo ga da nas sačuva na tom putu.

Drugi dan – Opredjeljenje za Krista

Uzdasi ljubavi Marije Propetoga u pohodu Gospodinu

Opredijeliti se za Krista znači boraviti s njim. Uvijek iznova tražiti njegovu blizinu. Marija Propetoga doživljava Isusovu prisutnost u svome životu. Posebice ga blizim doživljava u primanju svete pričesti. I tu nastaje njezin intimni razgovor s onim koga ljubi cijelim svojim bićem.

“Premilostivi Gospodine i preljubazni Otkupitelju duše moje! Čvrsto vjerujem da si ti u presvetoj hostiji, pravi Bog i pravi čovjek, zajedno s Ocem i Duhom Svetim. Klanjam ti se najiskrenije čitavim svojim srcem i sjedinjujem svoj dar s onim darovima koje su ti prikazali svi tvoji blaženi na nebu i na zemlji. Zahvaljujem ti na neizmjernoj ljubavi u kojoj si se i za mene utjelovio, proživio svoje čovještvo, podnio muku i smrt i za moje spasenje i što si sebe sama ostavio u božanskom sakramentu da se njime do vječnosti mogu krijepiti. Kajem se što sam te veoma uvrijedila svojim grijesima i ožalostila te, tebe prevelika dobroto i neizmjerna ljubavi! Oslanjajući se na tvoju pomoć, odlučujem da te više nikada neću vrijeđati svojim nemarom, jer te ljubim iznad svega drugoga. Prikazujem ti svu sebe, sve što jesam i što imam. Molim te, moj predobri Isuse, daj mi živu vjeru, čvrsto ufanje, goruću ljubav, iskreno skrušenje i veliki dar da uvijek činim samo dobro. Dostoj se prisjetiti me na ovo moje pohođenje na času moje smrti, braniti me i utješiti me svojim presvetim licem u onoj strašnoj pogibelji propasti. Podsjećaj me, dobri moj Isuse, na sva moja obećanja koja ti dajem i budi uza me. Amen.”

Treći dan – Vapaj za Gospodinom

Unatoč našim grijesima Isus ostaje vjeran

Marija Propetoga svjesna je svojih nesavršenosti i manjkavosti, ali unatoč tomu pouzdaje se u Isusovu ljubav i njegovu vjernost. On vidi uvijek naša nastojanja i ne ostavlja nas kad se nama čini da smo se njemu iznevjerili. On ostaje uvijek vjeran i tješi nas.

“Isuse, ljubavi moja, evo me k tebi! Ljubim te jako. Dopusti mi da te ljubim, o Ideale duše moje, o ljepoto neba i zemlje, o najčišći! Ti me zanosiš. Tvoje oči su čišće od sunca, dublje od mora i od plavoga neba, u njima se zrcali ono rajsko što dušu zanosi. Tvoja usta kao da su ruža puna tajanstvene ljepote, puna blagosti i ljubavi. Gospodine, usuđujem se gledati te, ja bijedna grješnica! Ali, Gospodine, ljubav je jača od nedostojnosti, Gospodine, dopusti da padnem pred lice tvoje. Gospodine, smiluj se! I ja tebe ljubim, da znaš kako te ljubim. Sve sam ostavila zbog tebe, sve, Gospodine! Tužna je duša moja, o dođi k meni, ti ljubavi moga trpećega srca. Spusti se i dođi k meni, Zaručniče moj, da te privinem na srce svoje, da se sjedini moja duša s tvojom i u tom blaženstvu umrem. O, dođi. Dođi, o dođi, Spasitelju moj. Ne prezri stan srca moga! Budi spokoj moj!”

Četvrti dan – Bog čezne biti ljubljen

Odgovoriti na ponuđenu ljubav

Već je sv. Franjo Asiški iskusio da: »Ljubav želi biti ljubljena!« Bog, koliko god bio velik i uzvišen, želi biti ljubljen od svojih stvorenja. Cijela priroda izriče hvalu Bogu i svako ga stvorenje ljubi na njemu prikladan način. Bog je željan i čovjekove ljubavi. Sveci su to iskusili i o tomu na različite načine svjedočili. U tom zajedništvu svetih našla se i Marija Propetoga koja je duboko iskusila koliko Bog i od nje želi biti ljubljen:

“Ah, Isuse, što ću ti uzvratiti za sve što si mi učinio? O, Bože, kad ti, koji si toliko ljubazan i umiljat, hoćeš da te ljubimo, zašto si nam dao samo jedno srce i to tako maleno? O, Isuse moj, ljubim te! Ljubim te, moj Bože i sve moje. Bože moj, neizmjerno divno lice, ti si moja svrha i cilj, moja duša uzdiše za tobom, ona čezne da bude s tobom sjedinjena. Što imam na nebu i na zemlji osim tebe, o Bože srca moga, moj dijele u vječnosti? Ti si, Gospodine, uistinu moj Bog i sve moje. Ah, da te mogu posjedovati oslobođena pogibelji da ću tebe još jednom izgubiti. Kada ću unići u radost svoga Gospodina, gdje me ne može već ništa rastaviti od njegove ljubavi, gdje neće više ništa ometati mir moga srca?! Kada ću te u nebu gledati, o Bože, da budem u tvom uživanju vijekom blažena. O ljubavi, o Bože! Moja duša gine za tobom; učini da budem jedno s tobom! Uroni malenu moju dušu u neizmjerno more svoga božanstva! O, zašto ne mogu k tebi doći? Gospodine, razriješi okove koji zadržavaju moju dušu u raspadljivu tijelu. Ovo mi je jedina utjeha da te već na zemlji imam u svojem srcu, da ti u meni živiš, a ja u tebi.”

Peti dan – Ljubav boli

Oprostiti sebi i drugima i prihvatiti oproštenje

Voljeti znači i trpjeti. Opredjeljenje za Boga, primljena i uzvraćena ljubav nisu pošteđene boli i trpljenja. Svaka uvreda i nevjernost naspram ljubljenome, boli i onoga tko ljubi. Marija Propetoga doživljava to uvijek iznova.

“O, Isuse, Bože moj i sve moje, ljubljeni Zaručniče moje duše. Ljubazni Spasitelju, pogledaj na ljutu bol duše moje, radi nevjernosti i nezahvalnosti kojom sam ranila Presveto Srce tvoje. Što si sve učinio da pridobiješ nezahvalno srce moje! O, Bože ljubavi i najmiliji Spasitelju moj, pogledaj me u boli pokajanja, skrušenu do nogu tvojih. Molim te za oproštenje što sam te tako uvrijedila. Odsad, dragi Spasitelju, odričem se svih taština ovoga svijeta i svake ljubavi prema stvorovima. Samo ti, o Isuse, budi odsad jedini predmet najnježnije moje ljubavi i jedina utjeha moga srca. Da, o Bože moj, tako neka bude. tebi poklanjam svoje srce. Tvojoj ljubavi neka je uvijek posvećeno, da me ni smrt ne uzmogne rastaviti od tvoje ljubavi. O, sakramentu ljubavi, o, sakramentu dobrote! Ti učvrsti vezu ljubavi kojom združuješ siromašno srce moje sa Srcem Isusovim. Tko će me od tebe rastaviti, o, Bože moj i sve moje? Koga da tražim osim tebe, Bože moj? Samo u tebi nalazim mir i pokoj svoj! Tebi Isuse živim, tebi umirem! Tvoja sam uvijeke.”

Šesti dan – Ne prepustiti se žalosti

Samo radosna duša slavi Boga

Ponekad se osjećamo nevoljko i prepustimo se nekoj žalosti koja umrtvljuje i duh i tijelo. Posebice samosažaljenje često dohvati naše misli i osjećaje. Samo vedar duh i opredjeljenje za pozitivno gledanje mogu nadvladati svaku žalost i mrtvilo. Marija Propetoga znala se othrvati napasti žalovanja i podići pogled prema izvoru vedrine i radosti.

“Žalost je štetna duši i tijelu. Čovjek tužan i žalostan nije sposoban ni za kakvo dobro. Žalost je uzrok mnogim napastima i padu. Napast čeka da ga napadne na malodušnost, zdvojnost kad je čovjek žalostan, onda mu predočuje zabranjeno slatko stablo i napastuje ga. I govori mu protiv Boga i tog teškog duhovnog života u kojem se on žalosti; odvraća ga od borbe i predočuje mu uživanje. Bez naslade naša duša ne može biti; zato znaj – ako se ne naslađuješ u Bogu svomu, onda duša traži drugo uživanje, ali jao ako posegneš. Od žalosti dolazi smrt. Svako zlo dolazi sa žalošću srca. Žalost tišti srce i oduzima mu volju za rad. Samo ako si sagriješio protiv Boga svoga – plači i moli Boga svoga da ti oprosti, da ti se smiluje: Vrati mi veselje spasenja moga i duhom poglavitim pokrijepi mene (usp. Ps 50,14). Vrati mi onu radost koju imadoh u tebi prije nego sagriješih. Što je savršenija čistoća to je vedrija duša, to je sjajnija pred Bogom, to je sposobnija da u njoj živi i odsijeva se slika Previšnjega i da u se primi svakovrsnu svjetlost kreposti… Čistoća i tijelu podaje neku milotu i nebesku krasotu. Kada već jednom moram umrijeti, zašto ne bih htjela umirati sada? Kakvu ljubav možete imati prema Isusu ako se strašite k njemu poći, a mislite da ga ljubite? Ja ne prestajem plakati dok on ne dođe i dok ja pred njim ne osvanem… Zadovoljština Bogu i ispunjenje njegove volje, to je moja slava i to je moja radost.”

Sedmi dan – Odricanje od svakoga grijeha

Radije umrijeti nego se prepustiti grijehu

Nema ga tko nije osjetio poraz nakon grijeha i nepravde koju je tim grijehom nanio Bogu, sebi i drugima. Davno je rečeno da kršćani nisu ljudi koji ne griješe, nego oni koji se nakon grijeha kaju i idu svome Ocu da ih opere i oslobodi od nepravde koju su počinili. Marija Propetoga utječe se Bogu svome i podsjeća i sebe i njega da samo njemu pripada!

“O, veliki svemogući vječni Bože Oče, Sine Isuse i Duše Sveti! Čuj uzdisaj bijednoga srca moga, čuj jedinu težnju, jedinu želju srca moga, čuj vruću molbu duše moje, čuj uzdah života moga. Radije da ovaj čas umre, još ovu noć, i da budem pokopana u hladan grob i da mi duša bude lišena svega blaženstva, nego da tebe, svoje jedino blaženstvo, uvrijedim u ovoj osjetnoj slabosti! Tebi sam se, o jedina moja ljubavi, jedina srećo moja, jedina svrho života moga, posvetila zauvijek. Tvoja sam! O, ne odbaci me grešnu od sebe i ne daj me u vlast sotoni! Tvoja sam! Čini od mene što hoćeš! Pak me i na muke baci i u oganj, samo me ne ostavi u mojoj slabosti, i ne dopusti mi da te u svojoj grešnosti uvrijedim. Isuse, volim radije smrt i sve zlo, gubitak najmilijega blaga, moje mile Družbe, da sve mile i ljubljene sestre uzmeš, da slijepa u ranama i bolima do smrti ostanem, volim sve to radije nego da tebe uvrijedim, ljepoto vječna, ljubavi nebeska, Bože srca moga! Ja neću grijeha, ne, ne, ne! Ali, ako te, o Isuse, slasti srca moga, ovim osjećajima sjetilnosti i grešnosti svoje vrijeđam, od žalosti umirem… Oprosti, oprosti, ljubavi, milosrđe Božje! Svetosti, slatkosti! Gospodaru i Kralju moj, oprosti… Oprosti, ljubavi! Prosti, prosti bijednici. Suze, bol, kidanje srca primi kao zadovoljštinu. O, Svemogući Bože, prikazujem ti rane i presvetu krv tvoga miloga Sina Isusa kao zadovoljštinu za svoje grijehe!”

Osmi dan – Tješiti Isusa

Prihvatiti i doživjeti Isusovo čovještvo

Marija Propetoga u Isusu gleda i Boga i čovjeka. Prepoznaje njegovu bol i njegovu čežnju za utjehom prijateljske blizine i ljubavi. Uživimo se u nježnost i osjećajnost ove zaljubljenice u Propetoga.

“Ljubav je moja razapeta! Oh, dopusti mi, Propeta moja Ljubavi, da uz tvoj križ, uz tebe, ostanem do smrti. O, daj mi bar da ovaj tvoj znak – sliku tvoga raspetoga tijela grlim i ljubim i u boli ljubavi u vrućem cjelovu izdahnem. Dopusti da dignem tvoje čavle i da ih žarom u svoje nevjerno srce utisnem; pa da te s križa uzmem u svoj grešni, al’ s tobom čisti zagrljaj. Suzama ću ti noge, rane nakvasiti i oprati i cjelovima ublažiti i osušiti. Nasloni svoju presvetu glavu na srce moje, i dopusti da ti s glave bolnu krunu dignem i na svoju glavu stavim, pak ti milo čelo i svetu izmučenu, izranjenu glavu, vruće, vruće ljubim. Oh, dopusti da te tako grlim i tješim na ovom svijetu, o trpeća moja Ljubavi! – Ja sam uzrok tvojoj boli, pak daj mi da u kajanju plačem grleći te za sebe, raspeta Ljubavi. Ljubavi moja! Ljubavi moja, ja sam te sama tako raspela. Oh, nisam htjela. Ne, ne, ja sam te željela ljubiti – tješiti, a bilo je obratno, vrijeđala sam te. Oprosti – oprosti. Umrijet ću od boli.”

Deveti dan – Donijeti životne odluke

I slijediti ih pogleda uprta u Gospodina

Marija Propetoga svjesna je pogubnosti grijeha i odvojenosti od Gospodina, stoga donosi čvrste odluke i moli ga da je očuva u svojoj milosti, da ga ne uvrijedi i da se nikada ne odvoji od njega.

“Živjeti samo za Boga, ljubeći ga iznad svega. Sve činiti za njegovu ljubav. Vršiti u svemu njegovu svetu volju. Raditi i moliti da se svijet obrati Gospodinu Bogu. Zatajivati i prezirati samu sebe. Sasvim se predati u njegove ruke, koliko u sreći toliko u nesreći, sjedinjujući se posve čvrsto s Bogom po ljubavi i suobličujući u svemu svoju volju Božjoj volji. Sve napasti trpjeti predana u volju Božju, ne moleći da me njih liši, jer sam samo toga dostojna i da mu tu bol prikažem. Samo moliti Gospodina da ne dopusti da ga ičim uvrijedim. Neka me radije digne sa zemlje negoli da dopusti da ga uvrijedim.”

Izvor: MarijaPropetog.hr