Na jednoj od nedjeljnih propovijedi pozvao sam ljude da počnu moliti Litanije poniznosti koje je napisao kardinal Merry del Val. Prekrasna je to molitva, ali u isto vrijeme i teška za moliti.

Mnogo mi se ljudi, učenika obratilo riječima „ne mogu moliti tu molitvu, lagao bih moleći jer ne želim da se ostvari ono što izgovaram”. Pomislio sam kako je ovo dobro čuti jer dolazi iz iskrena srca, dobro je i što su uznemireni oko toga što osjećaju.

Ne mogu moliti tu molitvu, lagao bih moleći jer ne želim da se ostvari ono što izgovaram.

Ovo je vrijedno spomena. Sveti Ignacije Lojolski, osnivač isusovaca, u svoje je vrijeme molio molitvu:

Uzmi, Gospodine, i primi svu moju slobodu, moju pamet, moj razum i svu moju volju, sve što imam i što posjedujem; ti si mi to dao, tebi, Gospodine, sve vraćam; sve je tvoje, raspolaži sa svime po svojoj volji; daj mi samo svoju ljubav i milost i to mi je dosta.

U osnovi molitve zapravo je ovo – ne čeznem, ne želim Gospodine, ni bogatstvo ni siromaštvo, ne želim ni zdravlje ni bolest, ne želim ni dug život ni kratak samo mi daj sebe i to mi je dovoljno.

To je Molitva predanja i prekrasna je. Ljudi bi dolazili Ignaciju i rekli mu da ne mogu moliti tu molitvu. Ignacije bi im rekao da je ključ razumijevanja u sljedećem – moli kako možeš, a ne kako ne možeš! Što to znači?

Moli kako možeš, a ne kako ne možeš!

U ova dva slučaja, ako ne možeš moliti Litanije poniznosti ili Molitvu predanja sv. Ignacija, moli ovako – Bože, pomozi mi da se u meni rodi želja da želim ono za što molim, pomozi mi moliti ovu molitvu. I neki su bili sposobni, molili su da im duša doživi promjenu kako bi mogli moliti molitvu, kako bi mogli htjeti ono za što mole. S druge strane, bilo je i onih koji su se vratili nesigurni u to žele li uopće promijeniti srce kako bi mogli moliti tu molitvu. Nisu znali žele li oni moliti tu molitvu. U redu, ponavlja Ignacije, moli onako kako možeš, a ne kako ne možeš. Vrati se Gospodinu i reci mu, pomozi mi željeti moliti tu molitvu. Da, zbunjujuća formulacija. Dobro je imati svijest da Bog želi da dođeš pred njega!

Moli ovo – Bože pomozi mi da se u meni rodi želja da želim ono za što molim, pomozi mi moliti ovu molitvu.

Svatko od nas ima sposobnost rasti u duhovnom životu, trebamo rasti. Trebamo biti iskreni pred Bogom i reći mu – Bože, ne znam želim li rasti, tvoji sveti su ti govorili da, ne znam želim li uopće reći ti da. Započeti svoju molitvu samo time što ćete biti iskreni, sjajan je način početka molitve. Izreći iskreno tu sam gdje jesam, molit ću ono što mogu, a ne ono što ne mogu sjajan je početak. Stoga, moli kako možeš, a ne kako ne možeš. Važno je da uvijek pred Boga dođete iskreni u molitvi. Često smo licemjerni, dolazimo pred Boga i izgovaramo ono što mi mislimo da On želi čuti. Pružamo mu dio srca s kojim bi On, prema nekom našem poimanju, bio sretan. Dolazimo zamaskiranog lica jer mislimo da bi se Bogu ono moglo svidjeti. Ali takvo lice je neiskreno, takva molitva je neiskrena, srce nam je neiskreno, lažno! Tada postajemo lašci.

Započeti svoju molitvu samo time što ćete biti iskreni, sjajan je način početka molitve.

Istina je – Bog ne voli takvu verziju nas jer ona nije stvarna! On voli tvoje pravo srce, tvoje pravo lice, tebe onakvoga kakav inače jesi. I zbog toga pred Njega idemo sa svojim pravim verzijama sebe. Kad ponovno uzmemo u obzir Litanije poniznosti ili Molitvu predanja, kad ih ne možeš moliti, kad ne želiš htjeti moliti, budi iskren. Donesi svoje pravo srce pred Gospodina, reci Mu da se bojiš ako moliš za poniznost da ćeš ju i dobiti, ako moliš da uzme od tebe sve da će sve i uzeti, reci Mu – bojim se! To je u redu, budi iskren i otkrij mu to, iako On to sve već zna, jer kada moliš na takav iskren način, povjeravaš Mu to.

Moli kako možeš, a ne kako ne možeš!

Bog voli tvoje pravo srce, tvoje pravo lice, tebe onakvoga kakav inače jesi.