Ima dana kada ništa ne može ići kako treba. Problemi u vezi, stres na poslu, neuspjesi, rupe u proračunu, bolesna djeca... Čini se da je sve protiv nas, a kada stvari postaju sve gore, možemo doći do točke u kojoj ćemo osjećati da jednostavno više ne možemo. Jednostavno je previše. Ili?
Svatko od nas doživio je teže dane. Dane koji nisu samo frustrirajući i iritantni, nego čak i fizički bolni. No, što radimo u takvim situacijama? Ponašamo li se kao djeca, ili kao odrasli vjernici koji i takvu situaciju znaju integrirati u svoj duhovni život?
Poteškoće kao prilika
Voljno ili nevoljno, Gorčina može početi prodirati u dubinu našeg srca. Može nas podmuklo i učinkovito otrovati iznutra. Zbog toga je, nažalost, malo vjerojatno da ćemo sljedeće dane doživjeti kao bolje. Postoji li način da se prekine ovaj začarani krug? Potrebno je samo malo upornosti i strpljenja. Sv. Nikola iz Flue znao je reći da nam ponekad Bog daje takvu želju za molitvom da „žudimo za njom kao da čekamo da idemo na ples“. Međutim, postoje i trenuci kada nam razgovor s Bogom postaje najveća poteškoća i napor.
Svi mi imamo problema s molitvom kad nas život pritisne. Počinje tako što ne možemo sabrati misli. Osjećamo se loše. Čini se da uopće ne možemo moliti. Neki ljudi su u stanju sabrati se čak i u teškim trenucima svog života kako bi zastali i molili. Velika većina nas u takvim trenucima preskače molitvu i koncentrira se na crnilo koje nas okružuje.
Potrebno je samo malo upornosti i strpljenja
Za mnoge od nas, nismo u stanju ustrajati u molitvi kada se svijet ruši na nas. Ali pokušavati, truditi već je dobar znak. U trenutku kada je gorčina obilata, postoji prilika: moliti molitvu zahvaljivanja, prenosi Aleteia.
“Ja sam u crnoj rupi! Na čemu bih trebao biti zahvalan?”, nadodao je jedan od molitelja. “Ali nakon nekog vremena, probao sam. Zahvalio sam se što…imam krov nad glavom, imam što jesti, mogu hodati, imam svoj vid i imam obitelj.”
“Popis se nastavio. I odmah sam shvatio: Da, možda sada nije previše ružičasto, ali ove stvari za koje sam zahvalio prave su i dobre. A uostalom, mogle bi i izostati! I tada bih doista imao problem.”
U trenucima trezvenog razmišljanja, kad se malo ohladimo od svoje gorčine i ljutnje, shvatimo da većina naših problema postoji tek u glavi.
“Ja sam u crnoj rupi! Na čemu bih trebao biti zahvalan?”, nadodao je jedan od molitelja. “Ali nakon nekog vremena, probao sam. Zahvalio sam se što…imam krov nad glavom, imam što jesti, mogu hodati, imam svoj vid i imam obitelj.”
Molitva zahvalnosti
Biti zahvalan nije lako. Ali postupno, svake večeri bilo bi dobro pronaći nekoliko stvari koje su bile stvarno dobre tog dana.
“Jedne sam večeri uzeo krunicu u ruku. Izmolio sam “Oče naš” i onda sam na svakoj Zdravomariji naveo jednu stvar za koju sam htio zahvaliti Gospodinu Bogu za taj dan”, podijelio je svoje iskustvo molitelj. “Na taj sam način pronašao 50 stvari koje su bile dobre tog dana.”
U trenucima trezvenog razmišljanja, kad se malo ohladimo od svoje gorčine i ljutnje, shvatimo da većina naših problema postoji tek u glavi. A ovaj život nije uvijek logičan.
Čak i kad je dan bio težak, primamo toliko dobra od Boga punog ljubavi! Možda ćemo jednog dana početi zahvaljivati i na teškim stvarima. Kako god, dobro je uvijek znati: kršćani ne dijele stvari na dobre i loše – već na lake i teške.
Što se tiče savjeta za molitvu zahvaljivanja, dobro je krenuti od ne uspoređivanja s drugima – “njemu je bolje, ona živi sretniji život, taj čovjek uvijek uspije.” Valja nam imati na pameti da se radi o našem, vlastitom životu.
Kršćani ne dijele stvari na dobre i loše – već na lake i teške
A ti, za što večeras možeš/želiš zahvaliti Gospodinu Bogu?