Blažena Marija Propetog Isusa Petković (Blato na Korčuli, 1892. - Rim, 1966.) utemeljiteljica je izvorne hrvatske Družbe Kćeri Milosrđa, koju je papa sv. Ivan Pavao II. proglasio blaženom 6. lipnja 2003. u Dubrovniku. Preminula je 9. srpnja 1966., a njezin spomendan slavimo 9. srpnja.
Pomoćni biskup zagrebački Đuro Kokša o bl. Mariji u uvodnoj riječi u Radovima simpozija Majka Marija Propetog Isusa Petković (1892.-1966.), izdanima u Rimu 1987. piše:
Što se tiče mog osobnog iskustva, mogu reći da sam osobno poznavao našu Junakinju. Između ostalih bio sam prisutan definitivnom potvrđivanju družbinih Ustanova od strane svete Stolice 1956. godine. Sudjelovao sam također na pogrebnoj svečanosti prigodom Utemeljičine smrti. Upoznao sam mnoge njezine duhovne kćeri od kojih priličan broj radi u zahtjevnom odgojnom apostolatu u našoj Zagrebačkoj nadbiskupiji.
Majka Utemeljiteljica imala je odlične veze sa zagrebačkim nadbiskupima: Antunom Bauerom, Alojzijem Stepincom i Franjom Šeperom. Sva trojica su je visoko poštivala, o čemu svjedoče različiti događaji i dokumenti; mons. Antun Bauer je osobno posjetio kuću maticu Družbe u Blatu, gdje je bio primljen radosnom zahvalnošću i gdje se mogao diviti jednostavnosti i samoprijegoru prvih Kćeri milosrđa.
Marija Petković bila je istinski biblijski jaka žena, kako ju je u umjetnosti Ivan Meštrović fiksirao u liku žene i majke, ozbiljnih, oštrih linija, dostojanstvenih i elementarnih.Na tom prirodnom tlu kamene zemlje i tvrda života, uzdiže se duhovni profil utemeljiteljice Kćeri milosrđa.
Bl. Marija Propetog Isusa Petković bila je vrsna žena, krhkog zdravlja, ali jaka duha. Brinula se za odgoj i obrazovanje djece, brinula se za starije osobe te za bilo koga tko je zatražio njezinu pomoć. U njezino vrijeme, nakon Prvoga svjetskog rata, bila je oskudica, osobito prehrambenih proizvoda tako da je znala ići u Slavoniju i Vojvodinu u prošnju hrane za svoje štićenike.
Mnogi su od njezinih štićenika kasnije postali dobri ljudi i vrsni intelektualci. O bl. Mariji Propetog Isusa Petković svjedočio je i jedan od njezin štićenika akademik Ivo Padovan (1922.-2010.), rodom iz Blata na Korčuli (u Matija Maša Vekić: Bl. Marija Propetog Isusa Petković, Zagreb, 2003.):
Osobno sam obožavatelj Majke Marije od Propetog Isusa Petković bio od djetinjstva kao i danas. Ona je u Blatu osnovala dječji vrtić u kojem su bila djeca od najsiromašnijih obitelji do onih čiji su roditelji otišli u inozemstvo. I ja sam bio jedan među njima. Časna Majka Marija Petković zaslužna je što je više djece koja su bila kod nje u vrtiću poslije postala intelektualcima, svećenicima i drugim fakultetskim strukama.
Tamo nam je bilo lijepo, naučili smo čitati i pisati. Sestra Judita Sardelić, rođena u Blatu, također nas je učila svirati i pjevati. Krasno nam je tamo bilo. Sestre su nas također i častile hranom. Koliko god su raspolagale skromnim sredstvima, one su nas nudile i hranom. Mi smo mogli dobiti kruha uz jelo, a na komad bijelog kruha stavili smo malo pekmeza i to je za nas bio najbolji kolač. To je bilo vrijeme između dva svjetska rata (1926.) kada se je u Blatu teško živjelo.
Ja sam i u zrelijim godinama barem jednom godišnje posjećivao časnu Majku. Posljednji put sam je vidio u Rimu godine 1954., kada sam sudjelovao na Međunarodnom kongresu kibernetike u Italiji. Već je bila izmučena bolešću, ali joj je memorija bila briljantna, riječi pune dobrote i majčinske pažnje. Rekla mi je: ‘Profesore, sinko dragi, ne zaboravi moje sestre kada te budu tražile, jer će te one više tražiti za naše vjernike i štićenice nego za sebe.’