Župnik Župe Presvetog Trojstva u Zagrebu, vlč. Tomislav Šagud na svojoj se web stranici osvrnuo na nedjeljna čitanja na blagdan Krista Kralja poručivši da kao Kristovi učenici ne bismo smjeli popustiti ideologiji relativizma, apsolutističkoj ideologiji koja nameće istinu da nema istine, zbog čega je utemeljena današnja svetkovina. Objavu vlč. Tomislava Šaguda prenosimo u cijelosti.

Moja istina

Protekla dva stoljeća možemo promatrati kao borbu za istinu. Gledali smo razne ideologije, poglede na svijet i sustave koji su smatrali da su baš oni sâmo utjelovljenje apsolutne istine i da se svi ljudi moraju pokoriti toj istini. Takav pogled na svijet zove se apsolutizam. On ima nekoliko obilježja: postoji jedna apsolutna istina koja obuhvaća sva područja ljudskog života i tu istinu na svijetu predstavlja neka vlast, a svi ljudi imaju dužnost pokoriti se dotičnoj istini. Tko tu istinu ne želi prihvatiti, bit će eliminiran. Mislim da su svima zorni primjeri iz povijesti, davne i nedavne, naše i svjetske, koji se uklapaju u ovu definiciju.

Neka svatko vjeruje što hoće i radi što hoće, a za druge me nije briga – od njih perem ruke. Samo neka ne ulaze u moj osobni prostor slobode

Sloboda mora biti u istini

Ovo Pilatovo pranje ruku možda je najistaknutija odlika i današnjega vremena: „Neka svatko vjeruje što hoće i radi što hoće, a za druge me nije briga – od njih perem ruke. Samo neka ne ulaze u moj osobni prostor slobode.” Postali smo jako osjetljivi na taj svoj prostor slobode. Bog jest stvorio slobodu, ali je grijeh našega doba to što smo tu slobodu odvojili od istine. Sloboda ne znači da možemo raditi što želimo, nego da imamo mogućnost učiniti dobro. Suprotnost je slobodi ropstvo grijehu.

Isus svoju istinu nije nametao, nije se njome služio za vlastiti probitak, nije se za nju borio oružjem, nije njome punio logore i jame, nego je, svjedočio za istinu

Krist je došao donijeti na svijet slobodu od grijeha, ali je došao donijeti i istinu, i to apsolutnu istinu koja treba obuhvatiti sva područja našega života. On je vlast koja predstavlja tu istinu i kojoj se svi ljudi, „narodi, plemena i jezici“ (Dn 7,14) imaju podložiti. No, za razliku od totalitarnih sustava 20.st., Isus svoju istinu nije nametao, nije se njome služio za vlastiti probitak, nije se za nju borio oružjem, nije njome punio logore i jame, nego je, kako kaže, svjedočio za istinu: „Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu.“ (Iv 18,37).

Dok su ljudske ideologije odnijele stotine milijuna života u ime širenja svoje istine, Isus nije odnio nijedan život. Naprotiv, on je dao svoj život, sve što je imao. To je svjedočanstvo koje je došao donijeti: da je „Bog tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“ (Iv 3,16).

Svjedočiti o Bogu danas predstavlja problem: vjeronauk u školi, priziv savjesti, pozivanje na Božju riječ…

Istina je jedna

Ta se istina tiče svakoga čovjeka jer je Isus umro za svakoga čovjeka. Stoga nemamo pravo igrati se Pilata i reći: „Nije me briga što netko radi unutar svoja četiri zida.“ Jest, briga me, jer ga volim i želim mu dobro, a nitko ne može biti dobro ako ne primi Krista u svoj život. Ipak, svjedočiti o Bogu danas predstavlja problem: vjeronauk u školi, priziv savjesti, pozivanje na Božju riječ… sve to postaje nepoželjno ako se događa izvan nečija četiri zida, i to iz samo jednoga razloga: idoli ne trpe istinu.

Jako se teško oduprijeti zovu istine – lakše je ubiti toga kršćanina nego ga slušati

Što znači ta izreka? Svaki je čovjek religiozan u smislu da ima nešto u svome životu u što vjeruje, na što se oslanja. Riječ vjerovati na hebrejskom znači ‘osloniti se’. Ako uklonimo Krista kao kralja i gospodara našega života, na njegovo mjesto moramo staviti nešto drugo. Mi smo ljudi takva bića i drukčije ne možemo funkcionirati. Tko odbaci Boga vrlo brzo nađe lažnoga boga, odnosno idola kojeg će štovati. A kad se netko klanja idolu, onda ne može podnijeti susret s istinom; ne može podnijeti ni kršćanina jer ga kršćanin svojim svjedočanstvom zove na promjenu.

Jako se teško oduprijeti zovu istine – lakše je ubiti toga kršćanina nego ga slušati. Zato je Crkva danas mnogima neprijatelj i na meti je svih ideologija i sustava koji žele imati moć nad čovjekom u svojim rukama.

Zaključak

Relativizam, danas raširen stav da svatko ima svoju istinu, apsolutistička je ideologija koja nameće istinu da nema istine. Kao Kristovi učenici, ni ovoj ideologiji ne smijemo popustiti. Zato je Pio IX. utemeljio današnju svetkovinu 1925. godine. Znao je da će apsolutizmi njegova vremena, fašizam i komunizam, jednoga dana proći, ali je također znao da će nakon njih niknuti neke druge ideologije. Svetkovina Krista Kralja ostaje do kraja vremena podsjetnik da samo Krist može biti kralj našega života. Samo je Krist apsolutna istina kojoj se mora i hoće prignuti „svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika“ (Fil 2,10).