Susret je započeo slavljenjem koje je animirala molitvena zajednica „Lux mundi“. Uslijedio je nagovor, molitva krunice i ispovijed, misa te euharistijsko klanjanje.

Vlč. Mlakar u nagovoru je rekao kako su se svi okupili oko Isusa. „Ovo ludbreško čudo Krvi Kristove poziva nas na duboku vjeru u njegovu stvarnu prisutnost u euharistiji. Kao da nam je želio reći: ‘Po ovom čudu vjerujte mi duboko, čvrsto, bez sumnje, da sam s vama prisutan u euharistiji. Dođite k meni, primajte me, želim biti s vama, u vama. Želim prožeti vaš život, vaše srce i vaše biće. Kroz vas želim živjeti i djelovati’“, proučio je.

Da bismo Isusa dostojno primili u euharistiji, vlč. Mlakar podsjeća da je potrebno da nam duša bude pripravna i čista. „Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima upozorava da je važno prije pričesti ispitati svoju savjest. Ako nedostojno pristupamo, takva pričest nije na blagoslov, nego prokletstvo“, istaknuo je te se upitao: „Kako čovjek može očekivati blagoslov, ako ne sluša Boga?“

Bog za svakog od nas ima jednu bilježnicu. U nju bilježi sva naša djela.

„Savjest je mjesto u našoj nutrini gdje slušamo Boga, pravoga Boga, ne onoga koji nama odgovara“, kazao je.

Ističe kako Bog traži vjernost i poslušnost u svim stvarima. Naveo je Ps 85, 9: „Da poslušam što mi to Gospodin govori“, te poručio kako se redovito pitamo što nam Bog govori u različitim situacijama, što učiniti kad smo u nedoumici.

„Lijepa je usporedba savjesti s kompasom. Savjest je duhovni kompas, Božji kompas koji je u našoj duši i koji nam pokazuje što je dobro koje trebamo činiti, a što je zlo, grijeh koje trebamo izbjegavati. Ali, kompas može krivo pokazivati. Taj kompas, naš unutarnji glas savjesti, treba usklađivati s Božjim zakonom, s naukom Crkve. Uzmimo za primjer eutanaziju koja je u nekim zemljama Europe legalna. To je možda u nečijoj savjesti u redu, ali Bog kaže da to nikad nije u redu“, pojasnio je.

Kako bi bilo lijepo otići mirno s ovoga svijeta, s Božjim blagoslovom!

Rekao je kako  najčešće o savjesti govorimo kao onoj koja nas opominje. Međutim, usto što nas savjest opominje, ona nas i upozorava, potiče i hrabri da činimo dobro te nas hvali. Ovo potonje se često zaboravlja i o tome se toliko ne govori. Naglasio je kako nas savjest često potiče i hrabri za dobra djela. Ali ako ta djela propustimo učiniti, onda također činimo grijeh. „Zlo napreduje zbog propusta. To je možda i među najčešćim grijesima čovjeka“, istaknuo je vlč. Mlakar.

Božji glas opominje

„Kako Bog opominje? Njegovo srce prema nama je blago. Bog opominje, ali blago, s ljubavlju. Ne volimo reći da nas Bog kažnjava jer imamo krive slike kazni. No, Bog ponekad kažnjava, stegom, da bismo bili spašeni. Bog je dobar Otac i ne kažnjava nas pretjerano“, pojasnio je.

Boga je usporedio s gentlemanom jer ima blagi glas, koji želi da se osjećamo dobro, blago te koji nas poziva na promjenu.

„Iako je Božji glas blag, on je i odlučan. Može biti strog i oštar prema tvrdokornim grešnicima“, istaknuo je vlč. Mlakar.

Božji glas upozorava

„Sjetimo se Knjige Postanka, kada se Bog javlja Kajinu: ‘Grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.’ Bog Kajina poziva da se odupre misli da ubije svoga brata“, kaže.

Ističe kako nam Bog u nekim trenucima javlja, daje signal što je ispravno, a što nije te da mi na koncu odlučujemo što ćemo učiniti.

Upitao se koliko ima trenutaka neposlušnosti savjesti. „Svaki grijeh je neposlušnost Bogu, a Krv Kristova čisti nas od svih tih neposlušnosti i grijeha“, naglasio je.

„U ispovijedi Krv Kristova silazi i čisti od svake prljavštine dušu koja se iskreno kaje. Važno je da u svom vjerničkom životu budemo zahvalni na daru Njegove ljubavi, Njegove Krvi po kojoj primamo oproštenje. Važno je da ne uzimo zdravo za gotovo to što nam Isus oprašta“, rekao je vlč. Mlakar.

„Čvrsto odlučujem da ću se popraviti i da neću padati u grijeh“ – kada izgovaramo te riječi na njih trebamo i misliti, a ne izgovarati ih rutinski, pojašnjava.

Božji glas potiče i hrabri da činim dobro

Kazao je kako je Bog poticao Mojsija da izbavi narod iz ropstva. Mojsije se pitao kako će to učiniti, a Bog mu obećava svoju prisutnost.

„Za što me Bog u životu potiče, što mi stavlja na srce da učinim, za što me hrabri? I to je također Božji glas u savjesti“, ističe.

Božji glas hvali

„O ovom se rjeđe govori, rjeđe razmišljamo o ovom aspektu savjesti. Kad učinimo neko dobro, kad hrabro izvršimo ono što je Bog od nas tražio, onda je Bog ponosan, radostan, zadovoljan. To vidimo na Abrahamovom primjeru jer se on uvijek odazivao na Božji poziv pa i da prinese svoga sina za žrtvu.

Kad činiš dobro, osjećaš se u srcu dobro i Božji glas te hvali. U tom dobrom osjećaju u srcu prepoznajmo da nas Božji glas pohvaljuje. Znajmo primiti Božju pohvalu.

Kad netko ide dobrim putem, to se dalekosežno odražava s blagoslovima ne samo za tu osobu, nego i za mnoge druge“, navodi.

Koliko često se treba ispovijedati? Toliko često da bi mogao nedjeljom primiti pričest.

Vlč. Mlakar kaže kako bi bilo lijepo otići mirno s ovoga svijeta, s Božjim blagoslovom!

„Da bi tako dosta bilo, pripazimo na jedan grijeh: grijeh propusta. Grijeh je i propustiti učiniti neko dobro na koje me Bog u savjesti potiče. Netko je rekao: ‘Zlo u svijetu napreduje, zato što dobri ljudi ne čine ništa’. Zlo napreduje zbog propusta. To je možda i među najčešćim grijesima čovjeka. Trudimo se tako živjeti da na kraju života nemamo za čime žaliti“, potaknuo je okupljene.

„Bog za svakog od nas ima jednu bilježnicu. U nju bilježi sva naša djela. Običnom olovkom bilježi naše grijehe, promašaje, gluposti, a zlatnim nalivperom naša dobra djela, djela ljubavi, plemenitosti, trud.

Zašto piše grijehe običnom olovkom? Da bi ih poslije mogao izbrisati. Bog voli brisati. Ima jednu gumicu na kojoj crvenim slovima piše Golgota. Kad se kajemo za svoje grijehe, ispovjedimo se, Bog uzima gumicu i briše sve što u toj bilježnici piše običnom olovkom.

Krv Kristova čisti našu savjest od mrtvih djela kad se kajemo i čvrsto odlučujemo da ćemo se boriti. Neka naša bilježnica bude spreman kada dođe naš čas – da sve napisano olovkom bude izbrisano.

Zato se treba redovito ispovijedati. Koliko često? Toliko da možeš u nedjelju na pričest. Za nekoga je to jednom tjedno, a za nekoga rjeđe.

Neka stranice te naše bilježnice budu ispisane mnogim dijelima ljubavi kojima Bog piše svaki dan svojim zlatnim nalivperom. Jer, kako kaže sv. Ivan od Križa, u suton života bit ćemo suđeni po ljubavi. Neka je te ljubavi u našoj svakodnevnici što više“, zaključio je nagovor vlč. Petar Mlakar.

Misno slavlje predvodio je vlč. Kristijan Stojko, također župnik in solidum u Ludbregu. Njegovu homiliju kao i fotogaleriju pogledajte ovdje.

Duhovna obnova završila je euharistijskim klanjanjem.