Kada je Isus rekao:  “Bit ćete mi svjedoci” znate li na što je mislio? Znate li što znači riječ “svjedok” na grčkom? To je riječ “martys” koja u prijevodu znači mučenik. Točniji prijevodi bi bio: “Bit ćete moji mučenici”. To znači da moramo biti spremni za borbu. No reći ćete mi: “Ali ne oče, ovo je Amerika, ne trebaš se boriti u Americi, ne trebaš se boriti u Sjedinjenim Američkim državama”.

Želim vam ispričati jednu priču. U Fujian, kineskoj provinciji, još je ilegalno biti katolikom. A ovaj čovjek i njegova obitelj bili su katolici. Ono što bi oni napravili jest da bi imali misu u tajnosti u njihovim domovima. Izložili su svoje živote samo da imaju svetu misu. Na vratima bi postavili stražare dok bi u noći slavili svetu misu. Straža je vani pazila na dolazak državnih službenika. Jedne noći slavili su misu i na kraju mise čuvari straže su utrčali i rekli: “Službenici su na putu prema nama!” i svi su se raštrkali. Svećenik je pobjegao, obitelj je pobjegla, sve druge obitelji su pobjegle, ali ovaj čovjek nije mogao pobjeći jer se nalazio u svojoj kući. Nije imao gdje pobjeći. Upali su mu u dom, uhitili ga i odveli na neko mjesto gdje su ga mučili. Mučili su ga tri do četiri tjedna, dan za danom, svaku noć. Skinuli bi ga gologa, uzeli bi električni stočni štap snage do milijun volti i stavljali ga na različite dijelove njegova tijela. Govorili su mu: “Samo nam kaži gdje je svećenik i možeš se vratiti obitelji. Kaži nam gdje je svećenik i možeš ići kući.” Ali ovaj čovjek zavezan i pod elektrošokovima po cijelom tijelu bivajući spaljen, znao je ako otkrije gdje je svećenik, njegovi susjedi i njegova obitelj, nitko neće imati svetu misu tko zna koliko dugo. Jednostavno je toliko volio Euharistiju i mislio je: “Ne, jednostavno ne mogu, ne mogu to otkriti, ne mogu reći ne ovome, ne mogu izdati Euharistiju”. Nakon tri-četiri tjedna uzastopnog mučenja rekli su: “Ne možemo slomiti ovog čovjeka” i pustili su ga.

Mučili su ga tri do četiri tjedna, dan za danom, svaku noć. Skinuli bi ga gologa, uzeli bi električni stočni štap snage do milijun volti i stavljali ga na različite dijelove njegova tijela.

Ubrzo se preselio u Ameriku. Nastanio se u jedan grad u ovoj državi. Ovaj događaj se zbio prije nekoliko godina. Došao je ovdje i bio preplavljen radošću jer između svih drugih stvari mogao je slobodno ići na misu svaki dan. Išao je na nedjeljne mise i nitko ga ne bi uhitio. Ali vrlo brzo je shvatio da u Americi, ako radiš teže, zarađuješ više. Rekao je: “Želim dati više mojoj obitelji, želim napraviti više, želim postići više, želim biti više u ovoj zemlji”. I ubrzo nije imao dovoljno vremena za svakodnevni odlazak na misu. Kako je vrijeme prolazilo , povremeno bi preskočio nedjeljnu misu. A kako je vrijeme prolazilo išao je samo na Božić i na Uskrs na svetu misu. Kada sam prvi put čuo ovu priču dogodilo se da po prvi puta taj čovjek nije otišao na misu na Uskrs.

Ono što komunizam nije uspio napraviti, što mučenja nisu uspjela napraviti, ono što električni štapovi nisu uspjeli napraviti, naša kultura je uspjela, čak i ne pokušavajući.

Ono što komunizam nije uspio napraviti, što mučenja nisu uspjela napraviti, ono što električni štapovi nisu uspjeli napraviti, naša kultura je uspjela, čak i ne pokušavajući. Mučenja nisu mogla slomiti ljubav ovoga čovjeka prema Euharistiji, a naša kultura je u stanju oduzeti ljubav ovog čovjeka za Euharistijom, a čak nije ni pokušala. Ljudi u borbi smo, i vrijeme je za borbu, vrijeme je za svjedočenje. I to je upravo ono što Crkva treba upravo sada. Ovo je posljednja stvar.

Ljudi u borbi smo, i vrijeme je za borbu, vrijeme je za svjedočenje.

Ovo nije nova priča, ovo je stara priča, upravo smo tamo gdje je Crkva uvijek bila. Godine 33., sami početci kršćanstva kada je sve izgledalo kao da je gotovo, Isus je bio mrtav i ponovno je živ, , tu je i Petar i Pavao, Marija Magdalena, Majka Isusova, oni su zajedno došli i bili su svjedoci, 500 godina kasnije imate Crkvu koja je postala velika i “debela” i komforna. I Crkva postaje korumpirana i počinje padati u zapuštenost, i što Bog radi? Bog podiže nekoga poput Augustina, i poput Benedikta i Skolastike i odjednom Crkva postaje obnovljena zbog ljudi koji su stava: “Ne, slušajte ako je Isus onaj što je tvrdio da jest, želim biti njegov svjedok. Neću samo vjerovati u njega, živjet ću poput njega, bit ću kao Isus” i Crkva je bila obnovljena. I 400, 500 godina kasnije Crkva ponovno postaje natečena i komforna. Upada u zapuštenost. I što Bog radi? Podigne ljude poput sv. Franje, Dominika i Klare, i odjednom su to ljudi koji kažu: “Ne želim samo vjerovati u Isusa, želim pripadati Isusu, želim biti poput Isusa, želim živjeti kao Isus” i Crkva je obnovljena. Opet prođu stoljeća, 1500. godina je, Crkva je natečena i komforna i raspada se. Što Bog radi? Podiže Karla Boromjeskog, sv. Ivana od Križa, Tereziju Avilsku, Katarinu Sijensku i što se događa? Crkva biva obnovljena iznutra zbog ljudi u Crkvi koji kažu: “Dosta! Imam hrabrosti! Treba samo jedna osoba hrabrosti. Neću biti kao svi ostali, bit ću kao On!”

Ovo je doba muškaraca i žena s hrabrošću i slobodom, da izgledaju kao Isus i da žive kao Isus i ti ljudi će biti obnovljeni od strane Isusa i ti ljudi koji su obnovljeni od Isusa obnovit će Crkvu i obnovljena Crkva obnovit će svijet!

I evo nas 500 godina kasnije i Crkva je komforna, načeta i pada u zapuštenost. I Bog će napraviti ono što uvijek napravi! Podignut će svece! Ovo je doba mučenika. Ovo je doba muškaraca i žena s hrabrošću i slobodom, da izgledaju kao Isus i da žive kao Isus i ti ljudi će biti obnovljeni od strane Isusa i ti ljudi koji su obnovljeni od Isusa obnovit će Crkvu i obnovljena Crkva obnovit će svijet! Vrijeme je da se bacimo na posao!

Cijeli video pogledajte ovdje!