Velečasni Mario Žigman, povjerenik i studentski kapelan osječkog Sveučilišta piše o ljudskim očekivanjima na temelju Evanđelja, a tekst je objavljen na Facebook stranici Duhos Osijek. Objavu prenosimo u cijelosti.Danas čovjek primi u jednome danu gotovo toliko informacija koliko je nekada primio za cijeli život. Razne informacije čujemo ili pročitamo. No, jesu li sve te informacije korisne? Utječu li na nas? Kakve osjećaje izazovu? Pazite što ili koga slušate!

Mnoge su informacije koje primimo depresivne. I zbog toga Isusov apel da pazimo što ili koga slušamo nije uzaludan. Koji mi to glas nedostaje u današnjem vremenu? Nije li to glas Boga? Možda ćemo se s time i složiti, no opet nas zanima gdje ga možemo čuti? Jedno od sredstava u kojima možemo čuti Božji glas, a da je omogućeno svakome i u bilo kojem trenutku, jest Sveto pismo. U Pismu se krije zdenac mudrosti samoga Boga. To je naš zlatnik mudrosti. Iako me i druge knjige mogu obogatiti i upotpuniti moj život, ipak, Sveto pismo ne samo da ga obogaćuje, ono ga daruje. Daje nam život u potpunosti, u izobilju.

Mogli bismo reći kako današnji čovjek ne koristi svjetlo Božje riječi jer je naučio na vlastite snage, na stvaranje umjetnoga svjetla.

Svjetiljku staviti na svijećnjak. Ako po Svetome pismu primam život koji dolazi od Boga(on reče i sve postade), kako onda da ta radosna vijest, to svjetlo koje rasvjetljuje tamu depresije, ne dospijeva do čovjekova srca? Možda zbog toga što se danas gubi osjećaj značenja svjetiljke. Danas rijetko kada koristimo svjetiljku jer smo naučili na struju. Mogli bismo reći kako današnji čovjek ne koristi svjetlo Božje riječi jer je naučio na vlastite snage, na stvaranje umjetnoga svjetla.

O kojemu svjetlu Isus govori? Svjetlo o kojemu On govori može imati više značenja. To svjetlo može biti naše znanje o kraljevstvu Božjemu. To svjetlo može biti i jest sam Isus koji za sebe kaže “ja sam svjetlost svijeta”. To svjetlo možemo biti ti i ja, za koje Isus kaže “vi ste sol i svjetlo svijeta”. To svjetlo, nadalje može biti Božja riječ koja nam osvjetljava put da bismo bolje vidjeli. Sjetimo se psalmista koji govori “Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka”.

Nitko svjetiljku ne stavlja pod krevet, već na svijećnjak, na stol kako bi nam rasvijetlila tamu, kako bismo vidjeli kamo idemo. Tako Božja riječ rasvjetljuje tmine našega života. Tamo gdje je besmisao, nezadovoljstvo, razočaranost, u te trenutke Božja riječ donosi svjetlo koje nam pomaže da vidimo kako smo željeni od Boga, kako nismo tek slučajno nastali, kako smo stvoreni iz ljubavi i za ljubav, kako smo stvoreni da Boga upoznamo, da ga ljubimo i k njemu jednoga dana dođemo.

Božja riječ rasvjetljuje tmine našega života.

U teškim trenutcima svoga života uranjajmo u zdenac Božje mudrosti kako bi nam njegova Riječ mogla osvijetliti ljepotu života, kako bismo već danas mogli vidjeti i prepoznati Boga koji nam dolazi po riječi svećenika u prilikama kruha i vina.

Bog nam se po riječi dariva.

Iz toga vidimo da je Bog onaj koji se po riječi dariva. Ako slušaš Božju riječ tebi će se još nadodati. Zapravo na taj način zaranjaš u dubine Božjeg bogatstva iz kojih ti on želi dati sve što ti je potrebno, što će te izgraditi.

Želiš li danas zahvatiti/zagrabiti ponešto od toga bogatstva? Jesi li možda došao pred Boga s malom bočicom ili si ponio kanister? Bog ne želi da pred njega dođeš s kanisterom, kao ni s buretom, već s najvećim mogućim spremnikom kako bi ga On ispunio svojim milostima. Jedino što od tebe traži jest vjera. Kolika je tvoja vjera toliki je tvoj spremnik kojim ćeš zahvatiti bogatstva koja ti Bog daje.