"Izazovimo i mi lančanu reakciju približavanja jednih drugih Bogu. Pozovimo one koji su daleko od Isusa i recimo im što smo mi pronašli u Crkvi – u susretu s Isusom. Tako ćemo biti širitelji Božjeg kraljevstva jer smo mi Isusove produžene ruke i noge, njegov glas po kojemu se on služi. Pozvani smo Isusove riječi: dođi i vidi poput Andrije provesti u djelo. No da bih to mogao, moram i sam ući u avanturu s Isusom koji će promijeniti i preobraziti moj život", poručio je vlč. Mario Žigman.
Velečasni Mario Žigman, povjerenik i studentski kapelan osječkog Sveučilišta opisao je trenutnu situaciju u društvu koja dovodi do optužbi i podjela, a tekst je objavljen na Facebook stranici Duhos Osijek. Objavu prenosimo u cijelosti.
Svatko od nas ima ono iskustvo kada smo bili u potrazi za nekom informacijom. Dok je u prijašnje vrijeme bilo teže dobiti informaciju ili smo se morali namučiti, danas nam je olakšan pristup raznim informacijama zahvaljujući tehnološkim dostignućima. Dovoljno je da smo spojeni na internet. No bez obzira na taj olakšani pristup, ipak postoje informacije do kojih da bismo došli, trebamo otići u knjižnicu, arhiv i pronaći izvor kako bismo potvrdili njezinu istinitost i vjerodostojnost. Čini se kako je potraga za informacijama zajednička svima. Otkada postoji čovjek postoji i traganje za informacijama.
Kakva je to potraga?
U današnjem izvještaju vidimo kako su i učenici Ivana Krstitelja bili u potrazi za informacijom. Isusovo pitanje što tražite poziv je da imenuju svoje namjere i svrhu praćenja. Sigurno je da su s određenim ciljem išli za Isusom jer su već ostavili svoj prividan život i slijedili Ivana. Sigurno su imali čežnju za drukčijim životom. Možda su tražili avanturu, nova iskustva. Iako Sveto pismo ne otkriva što su tražili, možda je moguće da su tražili ono što traži današnji čovjek – naročito mladi. Što bi to bilo? Potraga za vlastitim identitetom, svrhom, smislom, ozdravljenjem?
Iako nam svijet nudi razne informacije, upute, recepte i svoja rješenja na ta pitanja, ipak mi i dalje dolazimo Isusu. I dalje osjećamo kako nas ponuda svijeta ne zadovoljava i ne čini ispunjenima i radosnima. Koliko god posjedovali, ipak u dubini svojega srca i dalje tragamo za pravom informacijom koja će nadomjestiti prazninu koju osjećamo. Tu informaciju pronalazimo jedino u čitanju Svetoga pisma, u euharistiji, u klanjaju. Čak i ako ne možemo uprijeti prstom točno u ono što želimo pronaći, ipak nas traženje otvara za nova iskustva koja Bog stavlja pred nas.
Ne znaš što tražiš – nije bitno.
Ako bolje pogledamo primijetit ćemo da ni učenici ne daju odgovor na pitanje što traže. Možda ne znaju ponuditi odgovor jer ni sami ne znaju što traže. Možda u Isusu traže učitelja koji će ih dovesti do odgovora. Kao što učitelj navodi svoje učenike da sami svojim razmišljanjem dođu do nekih zaključaka, na jednak način postupa Isus s učenicima.
Poput savršenog učitelja poziva ih da dođu i da vide kako nauk koji govori i praksa idu zajedno. Ne kažemo li često da teorija i praksa ne idu zajedno? Isus želi pokazati da je moguće provesti u praksu njegov govor i nauk. U riječima dođi i vidi prepoznaje se sve što je Bog učinio, što čini i što će učiniti ako vršimo njegovu volju. U tim riječima Bog nas uvodi u sigurnost svoga doma koja nas zadržava jer tu pronalazimo odgovore na naša traženja.
Otvarati vrata srca
Sigurno da su učenici na putu prema mjestu gdje je Isus odsjeo razgovarali, da su mu postavljali pitanja, izražavali svoje osjećaje i brige. I sigurno da su u tome razgovoru pronašli informacije za kojima su tragali. No čime rezultira taj susret? Nakon toga susreta Andrija je siguran da je Isus Mesija i prvo što čini ide svome bratu. Ne čujemo kako Andrija propovijeda, nego on izvršava ono što je Isus njemu rekao: dođi i vidi. Dovodi svoga brata Isusu. Čini ono što je potrebno da i mi danas činimo. Da kod drugih otvaramo vrata njihova srca kako bi Bog mogao kročiti u njihov život. Da bismo to mogli potrebno je otvoriti vrata svojega srca.
Stvoriti lančanu reakciju približavanja Bogu
Stoga smo i mi slika dvojice učenika koji tragaju. Tražimo jer želimo znati sve o Bogu. Dolazimo na ovu svetu misu kako bismo pronašli odgovore na naša životna pitanja. Ovo pitanje: Što tražiš? upućeno je tebi i meni. Pitanje je to koje potiče na dijalog. Isus želi razgovarati s nama. Međutim, razgovor je onaj koji se sastoji i od slušanja. Sigurno da su dvojica učenika i slušala što im Isus govori, da su u tome prepoznali ono za čime su tragali, iako možda nisu znali izreći što je to ono za čime su u potrazi. Koliko puta i mi znamo tražiti nešto, a da ne znamo što tražimo? Nismo li doživjeli da su nam znali reći: pa ti ni sam ne znaš što želiš, što tražiš? Ako se danas nalazimo u takvoj situaciji poslušajmo Isusa koji nam govori: dođi i vidi. Dođimo i prepoznajmo u Isusu učitelja koji će nas dovesti do nutarnje čežnje našega srca. Kada vidimo onda djelujmo poput Andrije dovodeći druge Bogu.
Susreo sam ljude koji su došli na neki susret i tu su upoznali Krista. Potaknuti tim iskustvom pozivaju svoga prijatelja/prijateljicu na isti događaj. I kod njih se dogodio taj susret s Bogom. Na taj su način izazvali lančanu reakciju približavanja Bogu. Izazovimo i mi lančanu reakciju približavanja jednih drugih Bogu. Pozovimo one koji su daleko od Isusa i recimo im što smo mi pronašli u Crkvi – u susretu s Isusom. Tako ćemo biti širitelji Božjeg kraljevstva jer smo mi Isusove produžene ruke i noge, njegov glas po kojemu se on služi. Pozvani smo Isusove riječi: dođi i vidi poput Andrije provesti u djelo. No da bih to mogao, moram i sam ući u avanturu s Isusom koji će promijeniti i preobraziti moj život.