"Preispitajmo se danas kakva je naša ljubav prema Bogu i drugima. Je li ona zatvorena u sebe? Ako jest, tada ju pred Gospodinom pročistimo kako bismo ljubili na način kako je on nas ljubio. Tada će i naš ulov biti neočekivan", poručuje vlč. Mario Žigman.
Promišljanje nad evanđeljem donosi vlč. Mario Žigman
Mnogi od nas imaju neku nakanu s kojom dolaze na svete mise. Mnogi dugi niz godina mole na tu posebnu nakanu i možemo reći da čekaju na Gospodina da im se smiluje, da usliša njihovu molitvu u onom trenutku kada je za njih najbolje. S druge strane, i ako naša molitva ne biva uslišana tražimo od Gospodina da nam pomogne kako prihvatiti situaciju u kojoj se nalazimo. To je ono što su činili i Isusovi učenici. Oni su čekali da se ponovno susretnu s Božjom intervencijom. Zapravo, čine ono što im je sam Isus po ženama rekao: da pođu u Galileju, jer će ga ondje susresti.
Oni su čekali da se ponovno susretnu s Božjom intervencijom.
Galileja, kako sam jednom već spomenuo, je mjesto gdje ćemo susresti Boga. To ne znači da moramo otići u Svetu zemlju, već Galileja predstavlja životnu sredinu učenika. Oni su se tamo rodili, tamo su živjeli, radili. Zapravo, Galileja danas je naša obitelj, naše radno mjesto, naša župna zajednica. I dok smo u toj Galileji jednako kao i učenici suočavamo se sa neuspjesima na spomenutim područjima djelovanja. Katkada u obitelji ne uspijevamo imati onakve odnose kakve bismo htjeli. Možda ćemo i sebe kriviti jer nismo uspjeli na tome području. Ponekad na radnome mjestu ne uspijemo napraviti ono što se pred nas stavi, unatoč tome što uložimo sav svoj napor i trud. Možda bismo u župnoj zajednici htjeli da bude brojnija, da bude čvršća u zajedništvu. Međutim, i na tome području katkada doživljavamo svojevrsni neuspjeh uviđajući kako još uvijek ima puno prostora za napredak. Poput učenika i mi ne uspijevamo u svome životu imati ulov kakav bismo željeli. Međutim, u tim trenutcima dolazi Isus kojega na prvu ne prepoznajemo.
Koliko smo imali situacija u svome životu da smo se možda pitali kako će to biti, čini nam se kako to nećemo uspjeti, a na kraju sve ispadne na dobro. I na prvu ne primijetimo da je to Božje djelo, dok se malo ne udaljimo te shvatimo i kažemo: vidiš, ovdje je Bog bio na djelu. Isus je uvijek tu uz nas i to nikada ne trebamo zaboraviti. No, svaki naš posao bit će uspješan samo ako budemo išli s Gospodinom. Pa i onda kada naiđemo na neuspjeh, s Gospodinom se on pretvara u uspjeh. Sjetimo se, bez njega ne možemo učiniti ništa – kako nam on sam govori. No, kako zadobiti Božji blagoslov? Što je potrebno učiniti?
Isus je uvijek tu uz nas i to nikada ne trebamo zaboraviti.
Mi često mislimo da trebamo zaslužiti Božju milost nekim svojim posebnim zalaganjem kojim bismo osvojili Božje srce. Međutim, Bog u današnjem evanđelju pokazuje da je blagoslov dar koji primamo, a na nama je hoćemo li primiti taj dar ili ga ostaviti. Učenici su se osvjedočili o taj dar. Mogli su misliti kako sada, nakon što su susreli Uskrsloga slijedi prijekor jer svi su ga napustili. No, on iznenađuje. On dočekuje svoje učenike, a i nas danas, nakon životnih neuspjeha i pokazuje nam svoju ljubav dajući nam više nego što zaslužujemo. Njegova ljubav i dalje se nastavlja kroz služenje i potpuno darivanje.
Mi smo već jednom osvojili njegovo srce, a to je bilo onda kada nas je odlučio stvoriti, a vrhunac njegove ljubavi vidimo u potpunom predanju na drvetu križa.
Ne moramo razmišljati o tome što nam je činiti da bismo osvojili Božje srce. Mi smo već jednom osvojili njegovo srce, a to je bilo onda kada nas je odlučio stvoriti, a vrhunac njegove ljubavi vidimo u potpunom predanju na drvetu križa. No, to ne znači da ću ostati zatvoren u samome sebi. Jer prava i istinska ljubav, koja od Boga dolazi, želi se dijeliti i darivati drugome. Kao što je Bog podijelio svoju ljubav s nama, tako smo i mi pozvani dijeliti ljubav. Preispitajmo se danas kakva je naša ljubav prema Bogu i drugima. Je li ona zatvorena u sebe? Ako jest, tada ju pred Gospodinom pročistimo kako bismo ljubili na način kako je on nas ljubio. Tada će i naš ulov biti neočekivan.