"Na koji način mi možemo širiti Božje kraljevstvo? Tako što ćemo kroz one sitnice našega života koje nitko ne primijeti biti pravedni. Na primjer: biti vjeran u braku, svakodnevno obavljati svoje dužnosti, pružiti nekome riječ utjehe, nasmiješiti mu se, udijeliti kompliment. Sve je to ono što nam se čini maleno, ali ono donosi velike plodove u životima drugih, a onda i u našim. Nemojte misliti da vas Bog ne može upotrijebiti jer ste maleni, stari, gluhi, skriveni ili neki od drugih razloga. Bog je u stanju upotrijebiti svakoga od nas ako smo mi voljni postati sijači. A za postati sijačem trebamo se odreći veličine, oholosti, sebičnosti, egoizma" piše vlč. Mario Žigman na Facebook stranici Duhos Osijek.
Vjerojatno ste imali prilike promatrati djecu kako odrastaju, možda svoju vlastitu ili možda nećake ili pak djecu svojih prijatelja. Jeste li uočili kako odrastaju? Nevjerojatno je vidjeti kako djeca uče i što sve upijaju. Gledaju, slušaju i obraćaju pažnju na ono što osjećaju da im najbolje ide i to usvajaju. Rast i razvoj je otajstven. Pred time zastajemo i divimo se. Tako ćemo kada nakon dugo vremena ne vidimo neko dijete reći; kako si ti narastao, kako si ti velika, kako si brzo izrastao/la. Međutim, koliko god roditelji pokušavali dati sve od sebe da educiraju svoju djecu, ipak ne možemo reći da imaju puno kontrole u tome. Ne možemo ih prisiliti u odabiru škole, studija, u odabiru bračnoga druga i u drugim nekim stvarima. Možemo, da se poslužim evanđeoskom porukom, posijati sjeme, ali nemamo velik utjecaj kako će se to sjeme primiti u njihovu životu.
Živimo u vremenu kada je veće bolje, kada je maleno beznačajno, prezreno te se na to ne treba obazirati, već ignorirati. Koliko se puta dopustimo zahvatiti tim duhom gramzljivosti i veličine da zaboravimo na ono maleno koje itekako može postati veliko.
Slično vidimo i u današnjoj prispodobi koju je Isus izrekao svojim slušateljima. Naime, Isus više puta na takav način započinje svoj govor o kraljevstvu Božjem. Uzima sliku iz svakodnevnog života koju su ljudi dobro razumjeli i iz nje izvlači istinu o duhovnoj stvarnosti. To je najbolji način kada govorimo o duhovnim stvarima. No, zašto Isus danas koristi predmet poput sjemena gorušice?
Živimo u vremenu kada je veće bolje, kada je maleno beznačajno, prezreno te se na to ne treba obazirati, već ignorirati. Koliko se puta dopustimo zahvatiti tim duhom gramzljivosti i veličine da zaboravimo na ono maleno koje itekako može postati veliko. Kao da zaboravljamo kako je Isus započeo širiti Božje kraljevstvo tek sa malom skupinom. Nije imao nikoga, a kasnije je dugo godina imao tek dvanaest apostola koji su se u muci, svi osim Ivana, razbježali. Kršćanstvo je imalo malen početak. Čak se i Isusovo učenje činilo da je osuđeno na propast. Međutim, Isus želi ohrabriti svoje učenike da ne zaborave kako ono veliko dolazi od onoga što su svi prezreli. Sjetimo se riječi Svetog pisma: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.
Stoga kraljevstvo Božje započinje poput malog sjemena u srcu svakoga od nas, a jednom kad se to sjeme ukorijeni i počne rasti, naš se život ispunja i preobražava.
Razmislite malo o tome. Mala ideja, jedna misao, jedan dodir i poticaj mogu imati toliku pokretačku snagu da stvorite nešto veliko. Koliko je onih koji su doživjeli obraćenje samo po jednoj maloj riječi koju su čuli i koja je preokrenula njihove živote. Tako je i s primjerom gorušičina zrna. Stoga kraljevstvo Božje započinje poput malog sjemena u srcu svakoga od nas, a jednom kad se to sjeme ukorijeni i počne rasti, naš se život ispunja i preobražava. To sjeme zalijevamo svaki put kad ljubimo bližnjega ili skrbimo za one koji su u potrebi. Svaki put kada to učinimo, ono malo zrno vjere u nama raste.
Na koji način mi možemo širiti Božje kraljevstvo? Tako što ćemo kroz one sitnice našega života koje nitko ne primijeti biti pravedni. Na primjer: biti vjeran u braku, svakodnevno obavljati svoje dužnosti, pružiti nekome riječ utjehe, nasmiješiti mu se, udijeliti kompliment.
Primjer takvog rasta možemo vidjeti u životopisima svetaca. Za primjer možemo uzeti sv. Antuna kojega danas slavimo. Naime, sv. Antun se Franji učinio priprostim i osrednje nadarenim, ali primio ga je u red i zaposlio u kuhinji. U početku malen radnik u kuhinji, ali kada mu se ukazala prilika da propovijeda svi su se bili zadivili i on postaje odgojitelj franjevačkog pomlatka. Svetost je postigao kroz male stvari odricanja i služenja i time danas postao svetac svega svijeta. Takav primjer svjedoče i drugi sveci. Tako su sadili sjeme Božjega kraljevstva u živote onih koje su susretali i dosegli svetost. To i nas danas potiče da mi budemo ti koji ćemo sijati. Mi trebamo činiti dobra djela, a Bog će dati da iz toga nešto izraste. Kako? Mi to ne znamo, ali na nama je da sijemo.
Na koji način mi možemo širiti Božje kraljevstvo? Tako što ćemo kroz one sitnice našega života koje nitko ne primijeti biti pravedni. Na primjer: biti vjeran u braku, svakodnevno obavljati svoje dužnosti, pružiti nekome riječ utjehe, nasmiješiti mu se, udijeliti kompliment. Sve je to ono što nam se čini maleno, ali ono donosi velike plodove u životima drugih, a onda i u našim. Nemojte misliti da vas Bog ne može upotrijebiti jer ste maleni, stari, gluhi, skriveni ili neki od drugih razloga.
Bog je u stanju upotrijebiti svakoga od nas ako smo mi voljni postati sijači. A za postati sijačem trebamo se odreći veličine, oholosti, sebičnosti, egoizma. Trebamo prestati razmišljati i djelovati po modelu ovoga svijeta koji prezire ono što je maleno, a uzdiže ono veliko.
Vrlo je mali broj onih koji će jednostavno sami doći Bogu. Za veliku većinu ljudi Bog treba nekoga da posadi sjeme u nečije srce.
Bog želi zajedno s nama širiti svoje kraljevstvo. Vrlo je mali broj onih koji će jednostavno sami doći Bogu. Za veliku većinu ljudi Bog treba nekoga da posadi sjeme u nečije srce. Treba mu netko tko će započeti taj postupak. Ne zato jer nas treba, već zato da bismo po tome i mi rasli i upoznali njegovo srce. Kao što dijete ne može puno pomoći u nekim poslovima jer je posao naporan i težak, ali roditelj želi djetetovu pomoć jer na taj način pokazuje svoju ljubav prema njemu i želi da ono raste. Tako i Bog postupa s nama. Ne treba mu naša pomoć, ali ju želi kako bismo mogli rasti i još bolje upoznavati njegovo srce.
Neka nas ova nedjelja potakne da se odvažimo surađivati s Bogom kako bismo zasijali ono sjeme Božjega kraljevstva u srca onih koje susrećemo znajući i vjerujući da ćemo nakon toga ubirati velike plodove.