Svećenik Varaždinske biskupije vlč. Krunoslav Pačalat okrijepljen svetim sakramentima umro je nakon duge i teške bolesti u subotu 21. prosinca ujutro u bolnici u Virovitici, u 47. godini života i 22. godini svećeništva. U programu HKR-a prisjetili smo se vlč. Pačalata i njegovog gostovanja u emisiji “Od Krista pozvani” 14. veljače 2010. u kojoj je govorio o svojoj bolesti, svećeničkom pozivu, što ga pokreće i kako mu je bolest, zbog koje je konstantno bio spreman da ga Bog pozove k sebi, zapravo bila poticaj da slavi život.

Vlč. Pačalat je u gostujući na HKR-u napomenuo kako je već u osnovnoj školi na pameti imao ideju da bude svećenik i nikada nije u tu odluku posumnjao. “Svećenstvo nije posao, to je život. Vjernicima sam na raspolaganju 24 sata dnevno. Raduje me svaki dolazak vjernika iako nisam uvijek raspoložen. Svaki dan želim ostvarivati Kristovo raspoloženje za biti svećenik i biti blizak ljudima”, rekao je vlč. Pačalat.

Biskup Ivan Culaj ga je zaredio za svećenika, a vlč. Pačalat se prisjećao toga dana s velikom radošću. “To je bilo nezaboravno, nešto najljepše što se može dogoditi čovjeku koji ima duhovni poziv”, rekao je vlč. Pačalat istaknuvši da se uvijek trudio živjeti i djelovati prema geslu njegova svećeničkog ređenja koje je glasilo: Duh tvoj dobri nek’ me po ravnom putu vodi!

Ja i Isus smo sada jedno.”

Istaknuo je također da ga je, bez obzira na teškoće i bolest, pokretala ljubav prema narodu i prema svećenstvu. “Svaki dan sam sve zaljubljeniji u svoje svećenstvo. Ništa mi nije teško, volim svoj poziv i uživam u njemu. Prekrasno mi je biti svećenik jer u svemu što radim vidim radost”, posvjedočio je vlč. Pačalat te rekao kako mu bolest nije teret, već dar.

“Ja svoju bolest doživljavam kao milost. Na bolest gledam kao nešto kroz što Bog može lakše doći do izražaja. Moje ljudske snage su slabe. U bolesti sam iskusio kako sam kao čovjek nemoćan. Vjerojatno ne bih bio ovakav svećenik da nemam te bolesti koja mi pokazuje da mogu biti koristan i marljiv kroz slušanje i razumjeti druge koji pate. Dok ležim bolestan ljudi mi dolaze na razgovore i ja pomažem njima. Ljudi su dolazili s raznih strana jer su u potrazi za duhovnom pomoći i njima nije smetalo što se ja nalazim u krevetu. Nikad nisam molio za zdravlje jer je meni bolest pomoć za moj duhovni život i tjera me na ispovijed svaki tjedan. Nikad ne znam kad će me Bog uzeti”, istaknuo je vlč. Pačalat u razgovoru za HKR, ali napomenuo kako to nije negativno.

“Drugi osjete kako ja mogu izdržati svoju bol i koliko sam radostan, pa to i njih inspirira. Moja vedrina, raspoloženje i optimizam pomažu mi u pastoralu te na taj način kroz propovijedi volim ljude raspoložiti za život”, rekao je vlč. Pačalat koji je i zadnjom objavom na svom Facebook profilu podsjetio mnoge pratitelje kako uvijek treba ostati pozitivan i radostan jer nas Krist čeka: “Ja i Isus smo sada jedno. Više ne gledam na svoje interese, nego mi je Isus na prvom mjestu. Više ne idem u kompromis sa zlom radi toga što želim biti sav Isusov.”