Već je svima više-manje poznato da sam veliki štovatelj sv. Ivana Pavla II., a da me svojim djelima osvojio i veliki papa Benedikt XVI. Rado se pohvalim da sam župnik jedine župe u Hrvatskoj, ali i šire, na čijem su području ova dvojica Petrovih nasljednika slavili svetu misu. Ipak, naša se župa Rođenja Isusova na Kajzerici ima podičiti još nečim.

Posljednje subote u rujnu ove godine hodočastio sam sa župljanima u svetište Predragocjene Krvi u Ludbreg. Bilo je to moje prvo hodočašće kao župnika s povjerenim mi dušama. Većini je to bilo prvi puta da su hodočastili u Ludbreg pa sam nekoliko dana nakon hodočašća pošao detaljnije proučavati Spomenicu naše župe, tražeći mogući zapis o hodočašću u ovaj dragulj Crkve u Hrvata. Naišao sam kako je jedan od mojih predšasnika organizirao mnoga hodočašća u svetišta u domovini i izvan nje, ali se u cijeloj Spomenici ne navodi nijedan zapis o hodočašću u Ludbreg. Tako se može reći da smo kao župa ove godine prvi puta hodočastili u ludbreško svetište koje će nam postati redovitom godišnjom destinacijom.

Čitajući bilješke u Spomenici, koja je za vrijeme nekih župnika vođena kako treba, dok su drugi u tome bili prešturi i površni, naišao sam na rečenicu kojoj sam se vratio nekoliko puta i sam sebi nisam vjerovao da sam dobro pročitao. Ta rečenica govori što se to dogodilo na Veliku srijedu 1978. godine. U zapisu stoji: “U crkvi je održan susret s misionarima sestrom Majkom Terezijom i o. Antom Gabrićem.” Kao što sam već spomenuo, čitao sam ovu rečenicu nekoliko puta i svaki puta se iznova sve više čudio tome kako to da o ovome ne postoji detaljan zapis, budući da su župu posjetile dvije tako velike svete duše, a s druge strane dirnulo me to da je u prostoru gdje svakog dana slavim svetu službu prije 44 godine bila i sv. Majka Terezija. Kako da to čovjeka ne dotakne i kako da se ne zapita čime je zaslužio biti na tako značajnoj župi, s obzirom na njezine svete “hodočasnike”, a onda se sve više pitam kako to da još uvijek nemamo adekvatnu bogomolju? Kažem u šali da je vjerojatno Majka Terezija pri posjeti Kajzerici prije gotovo pola stojeća mislila da se nalazi u Kolkati (to je naziv grada od 2001. godine koji se do tada zvao Kalkuta) pa je zato i došla. Kada je 1979. , godinu nakon pohoda Kajzerici, Majka Terezija bila u Zagrebu gdje je otvorena prva kuća Misionarki ljubavi, jedna naša župljanka bila je toliko oduševljena ovim likom da je odlučila postati Misionarkom ljubavi. Tako je s. Anđelka do danas prvo i (za sad) jedino trajno zavjetovano zvanje župe. A naša župa posjeduje još nešto neprocjenjivo vezano uz Majku Tereziju.

Kada sam dolazio za vrijeme svog predšasnika na Kajzericu, vidio sam kako se na jednom zidu nalazi uokvirena fotografija pape Ivana Pavla II. i Majke Terezije, a ispod fotografije bio je tekst “Bog Vas blagoslovio M. Teresa MC”.

Fotografija Ivana Pavla II. i Majke Terezije s blagoslovom i potpisom

Nakon što su rađeni određeni zahvati na bogoslužnom prostoru, fotografija je maknuta i više nije vraćena na staro mjesto. Upravo tih dana kada sam naišao na zapis u Spomenici, dao sam se u potragu za tom fotografijom. Nakon kratke potrage, našao sam je te izbliza ponovno promotrio blagoslov i potpis. Činilo mi se da bi mogao bi originalni rukopis, ali se preko stakla to nije moglo potvrditi jer je mogao biti u pitanju i faksimil. Stoga sam odlučio otvoriti okvir i provjeriti. Ono što sam zapazio jest da je fotografija u lošem stanju, na mnogim dijelovima se zalijepila za staklo. No papir s potpisom je u dobrom stanju, premda je malo požutio. Nisam stručnjak za rukopise i potpise, ali ono što sam mogao utvrditi jest da se radi o pravoj tinti i da se na papiru mogu osjetiti i vidjeti “utori” koje je napravilo nalivpero kojim je Majka Terezija na hrvatskom jeziku napisala “Bog Vas blagoslovio” te tome pridodala svoj potpis. Tako župa posjeduje neprocjenjivu relikviju Svetice koja je pohodila njezinu (već preko 50 godina) privremenu bogomolju. Sve ovo me nije ostavilo mirnim pa sam za početak odlučio proučiti lik Majke Terezije, o čemu sam pisao u prethodonoj objavi, a sada ostaje istražiti, ako je moguće, što se to točno dogodilo na Veliku srijedu 1978. godine u župi Rođenja Isusova na Kajzerici.

Neka zagovor naših proslavljenih kajzeričkih hodočasnika, sv. Ivana Pavla II. i sv. Majke Terezije, prati sve naše župljane da svi zajedno rastemo u vjeri, nadi i ljubavi, da budemo jedno srce i jedna duša te da u drugima prepoznajemo, ljubimo i služimo Isusa.