Evanđelje

Što je potaknulo apostole da zamole Isusa da poveća njihovu vjeru u današnjem čitanju? U retcima koji su prethodili današnjem, Isus je govorio o oprostu: “”Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti mu. Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se puta obrati tebi govoreći: `Žao mi je!`, oprosti mu.” (Lk 17,3-4). Nije ni čudo što apostoli traže više vjere! Znali su koliko je teško, ljudski govoreći, uvijek iznova opraštati istu uvrjedu. Mislili su da će im trebati mnogo više vjere nego što su imali da bi mogli slijediti Isusovo učenje, piše Gayle Somers s portala Catholic Exchange.

Sigurno ih je iznenadio njegov odgovor: “Kad biste imali vjere koliko zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ‘Iščupaj se i posadi u more’, i ono bi vas poslušalo.” Isus jasno kaže da nije količina vjere ono što čini da se nemoguće stvari događaju, jer vjera “veličine zrna gorušice” – vrlo malena – može postići nemoguće.

Kad su apostoli čuli da moraju pružiti oprost na tako opsežan (i nemoguć) način, pretpostavili su da moraju sami prizvati takvu ljubav. Kad bi imali više vjere, mogli bi to učiniti. Nije veličina naše vjere ono što čini razliku, već njezin cilj. Ako razmišljamo o veličini naše vjere, razmišljamo o sebi. Ako razmišljamo o nemogućnosti onoga što se treba dogoditi, kao što je beskrajno opraštanje drugima, bilo bi dobro da razmišljamo o Bogu i Njegovoj neograničenoj moći. Za vjerovati da Bog može učiniti bilo što u nama i kroz nas jednostavno je potrebna vjera. Isus koristi metaforu o zrnu gorušice kako bi naglasio da se nemoguće stvari postižu kada se prakticira naša vjera u Boga – naše povjerenje u Njega da čuje naše molitve i djeluje u našu korist. Nije bitna količina vjere nego njezina kvaliteta. Vjera je ljudsko djelovanje kroz koje se Božja sila oslobađa u svijetu. Bogu ništa nije nemoguće (vidi Post 18,14; Mt 19,26; Lk 1,37).

Kako bi pomogao svojim apostolima da shvate da moraju misliti na Boga, a ne na sebe, kada krenu obaviti  naizgled nemoguće koji će On tražiti od njih, Isus nastavlja opisujući scenu poznatu svima u njegovo vrijeme. Kad kućni sluge obavljaju posao koji im je njihov gospodar naredio, ne očekuju da će za to biti pohvaljeni i odmah nagrađeni. Gospodar nije zahvalan slugama koje rade posao koji su trebale obaviti. “Tako će biti i s vama”, kaže im. Isus zna da će, kada završi svoje zemaljsko djelo i uzađe na Nebo, apostoli, kroz vjeru u Njegovo Ime, učiniti mnoga moćna djela, doista nemoguće stvari (tj., vidi Djela 3,11-16). Moraju shvatiti da je Bog taj koji djeluje kroz njihovu vjeru. O sebi trebaju razmišljati samo kao o “beskorisnim slugama [koje] su učinile ono što su bile dužne učiniti”. (Lk 17,5-10)

Kao što Sveto pismo kaže: “A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo.” (vidi Heb 11,1).