Don Antun Nižetić objavio je na svom YouTube kanalu video pod nazivom “Očaj je moja furka” u kojem pojašnjava ljudsku patnju i tjeskobu te kako je ona povezana s odricanjem. Tekst koji don Antun Nižetić spominje u videu objavljen je u knjizi “Marsovci kontra Kovida Groznog” autora i bolničkog kapelana don Šimuna Doljanina.

Objavu prenosimo u cijelosti.

Kako umanjiti patnju? Odricanjem! Odricanjem od posjedovanja stvari, osoba i samoga sebe

“Ne može nas prestati zanimati kako umanjiti patnju, tjeskobu, bol, nelagodu, i sve slično tome dok smo na ovom svijetu. Mi kršćani vjerujemo u buduću sreću, život budućega vijeka, kako ispovijedamo u Vjerovanju, i znamo da će tamo nestati svake suze, jauka i boli, knjiga Otkrivenja, ali naša narav to i sada želi doživjeti, makar jednim dijelom.

A patimo zbog tri temeljne stvari: što nemamo dovoljno materijalnih dobara, ili zbog otimanja tih dobara, kada ih imamo, zatim drugo, što nemamo dovoljno ljubavi sa strane naših bližnjih, ili zbog gubitka te ljubavi kao smo je imali, i treće što nemamo dovoljno sami sebe ili što gubimo sebe.

Ovo izgleda poprilično komplicirano, pa pokušajmo pojednostaviti.

Želim imati stvari, ako ih nemam – patim. Želim imati ljude, pa kad ih nemam – patim. Želim imati sebe, pa kad se nemam – patim. Kako umanjiti patnju? Odricanjem! Odricanjem od posjedovanja stvari, osoba i samoga sebe.

Monasi i redovnici to mogu uraditi i doslovno, a oni koji su „obični“, obiteljski, radni, svjetovni, potrebno je da učine duhovno, nevidljivo-vidljivo, svakodnevno…

Među monasima to se zove: polaganje zavjeta – siromaštva, djevičanstva i poslušnosti. Dragovoljno odricanje od posjedovanja stvari, osoba i sebe! Monasi i redovnici to mogu uraditi i doslovno, a oni koji su „obični“, obiteljski, radni, svjetovni, potrebno je da učine duhovno, nevidljivo-vidljivo, svakodnevno, u srcu i duši, da nitko ne vidi, pred Bogom i sobom!

Živjeti kao stranac u ovom domaćem svijetu! Imati ovaj svijet, kao da ga nemam. Ženiti se, a kao da se ne ženim! Graditi, kao da ne gradim

Dragovoljno odricanje! Radi Boga! Radi Krista! Radi kraljevstva Božjega! A i radi sebe. Radi svoje duše! Radi mira! Radi manje patnje i veće radosti! Živjeti siromaštvo! Siromah sam, kako god okrenem. Sam sâm. Ništa ne može biti moje! Sve je svoje. Božje. Sve je tuđe! Ni ja sam sebi nisam svoj! Stranac sam, u stranoj zemlji, među stranim ljudima!

Monasi su imali izraz: stranstvovati! Živjeti kao stranac u ovom domaćem svijetu! Imati ovaj svijet, kao da ga nemam. Ženiti se, a kao da se ne ženim! Graditi, kao da ne gradim. Pročitati prvu Pavlovu poslanicu Korinćanima. Jer prolazi obličje ovoga svijeta. Biti svoj kao da nisam svoj!

Znamo da izraz ne biti svoj upućuje na ludost. A sveti Pavao kaže da bude lud u ovom svijetu tko hoće biti mudar! Tko ima uši da čuje, neka čuje!”