Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Slika vinove loze i vitice vrlo snažno izražava koliko je potrebno da kršćanin živi u zajedništvu s Bogom. Njegova snaga leži upravo u tome. Da ima s Isusom osobni odnos, prisni, duboki i učiniti Euharistiju uzvišenim trenutkom svog odnosa s Bogom. Posebno smo danas zadivljeni i privučeni životom i svjedočenjem Carla Acutisa kojeg Crkva prepoznaje kao primjer kršćanskog života predlažući ga, prije svega, mladima. Što je bilo posebno kod ovog dječaka od samo petnaest godina? Proučavajući biografiju Carla Acutisa mogu se primijetiti neke izražene osobine koje ga kao čovjeka opisuju. Bio je jedan normalan, jednostavan, spontan, simpatičan momak koji je volio prirodu i životinje. Igrao je nogomet i imao mnogo prijatelja svoje dobi. Privukla su ga moderna sredstva društvene komunikacije, gajio je strast prema računalima i samouk je stvarao programe za prenošenje Evanđelja, za komuniciranje vrjednota i ljepote”.

Imao je dar privlačenja ljudi i doživljavali su ga kao primjer. Od djetinjstva, svjedoče članove njegove obitelji, osjećao je potrebu za vjeru i pogled mu je bio usmjeren prema Isusu. Ljubav prema Euharistiji utemeljila je i održavala njegov odnos s Bogom. Često je govorio da je Euharistija njegov autoput do neba. Svaki dan je sudjelovao u na svetoj misi i dugo ostajao u klanjanju pred Presvetim. Znao je reći da idemo ravno u nebo ako svakodnevno pristupamo Euharistiji. Isus je za njega bio prijatelj, učitelj i spasitelj. Bio je snaga njegovog života i svrha svega što je radio. Bio je uvjeren da za voljeti ljude i činiti im dobro, trebate crpiti energiju od Gospodina. u tom je duhu bio vrlo odan Gospi. Njegova je gorljiva želja također bila privući što više ljudi Isusu postajući navjestitelj Evanđelja prije svega primjerom života.

Bio je vrlo predan Gospi i svakodnevno je molio krunicu, nekoliko se puta posvetio Mariji kako bi obnovio svoju naklonost prema njoj i molio je za zaštitu.

Upravo ga je svjedočenje vjere potaknulo da uspješno poduzme djela evangelizacije u sredinama koje je posjećivao, dodirujući srca ljudi koje je upoznao i pobuđujući u njima želju da promijene svoj život i približe se Bogu. Spontanošću, pokazujući  svojim načinom postojanja i ponašanja Gospodinovu ljubav i dobrotu. Izvanredna je uistinu bila njegova sposobnost svjedočenja vrijednosti u koje je vjerovao, čak i po cijenu suočavanja s nesporazumima, preprekama i ponekad čak s podsmjesima. Carlo je osjećao snažnu potrebu da pomogne ljudima da nam je Bog blizu i da je lijepo biti s Njim kako bismo uživali u Njegovu prijateljstvu i milosti. Da bi izrazio ovu duhovnu potrebu koristio se svim sredstvima uključujući moderna sredstva društvene komunikacije koje je znao dobro koristiti, posebno internet koji je smatrao Božjim darom i važnim alatom za upoznavanje ljudi i širenje kršćanskih vrjednota. Ovakav način razmišljanja doveo ga je do toga da kaže da mreža nije samo sredstvo za obmanjivanje već i prostor za dijalog, znanje, dijeljenje, uzajamno poštovanje koji treba koristiti odgovorno tako da se ne postane njegov rob i da se odbaci digitalno nasilje. U golemom virtualno svijetu mora se razlikovati dobro i zlo. U ovoj pozitivnoj perspektivi potaknuo je upotrebu masovnih medija kao sredstva u službi Evanđelja kako bi se doseglo što više ljudi i upoznalo ih s ljepotom prijateljstva s Gospodinom. U tu se svrhu obvezao organizirati izložbu glavnih euharistijskih čuda koja su se dogodila u svijetu, a koje je također koristio i u poučavanju djece katekizmu.

Molitva i poslanje – ovo su dvije karakteristične crte herojske vjere blaženog Carla Acutisa koja su ga tijekom njegova kratkog života dovele da se posveti Gospodinu u svim okolnostima, posebno u najtežim trenucima. S tim je dugom proživio bolest s kojom se spokojno suočio i otišao u smrt.

Carlo se prepustio naručju Providnosti i pod Marijinim majčinim pogledom ponovio da želi prinijeti sve svoje patnje Gospodinu, Papi i Crkvi i da ne želi ići u Čistilište, već ravno u Nebo.

Ovako je govorio petnaestogodišnji dječak otkrivajući iznenađujuću kršćansku zrelost koja nas potiče i hrabri da shvatimo ozbiljno život vjere. Carlo je izazvao veliko divljenje zbog žara kojim je u razgovorima branio svetost obitelji i svetost života, protiveći se pobačaju i eutanaziji. Draga braćo i sestre, Crkva se danas raduje jer su se u ovom mladom blaženiku ispunile Gospodinove riječi ” Ja vas izabrah i postavih vas da idete i rod donosite”. Carlo je otišao i donio plod svetosti, pokazujući ga kao cilj koji je svima dostižan a ne kao nešto apstraktno i rezervirano za nekolicinu. Njegov je život uzor posebno za mlade koji ne pronalaze zadovoljstvo u kratkotrajnim uspjesima već u trajnim vrjednotama koja Isus nudi u Evanđelju.