Sv. Majka Terezija jednom prilikom rekla je: Radost proizlazi iz srca koje ljubi.

Govori li nam to na samom početku već nešto? Ne govori li ta njena izjava da je radost posljedica, a ne uzrok, motiv ili svrha određenog djelovanja?

Tražimo dobro drugoga, a ne vlastito

Viktoru Franklu, poznatom bečkom psihijatru, jednom je prilikom na logoterapijsko savjetovanje došao čovjek koji se trebao oženiti za par dana. Razlog zbog kojeg mu se obratio za savjet bio je u činjenici da se tom, mladom čovjeku počela udvarati jedna poznanica, koja je znajući da se ubrzo ženi, predložila provod “za jednu noć”.

Taj je mladić došao dr. Franklu s izjavom “Ovo je prilika koja se događa jednom u životu”. Frankl se složio s njime i rekao mu “Tako je. Ova se prilika događa jednom u životu. Ovo je prilika za reći ‘ne’.”

Sv. Majka Terezija jednom prilikom rekla je: Radost proizlazi iz srca koje ljubi.

Što ovime želim reći? Sv. Augustin na jednom je mjestu zapisao: Za sebe si nas stvorio i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi. Čovjek je “Bogotražitelj”, jer dok traži blaženstvo, ljubav i ispunjenost, on zapravo traži Boga. Ipak, često se ta potraga zaustavi na nečem površnom, na nečem što čovjeka ranjava i ponižava, a ne ispunjava i raduje.

Ta se potraga često zaustavlja na pitanju – Kako biti radostan?, ili Kako biti ispunjen? Čovječe, ako je jedini cilj za kojim čezneš radost, ako je radost to što želiš postići, želim ti reći da si “promašio” na samom početku svoje potrage.

Radost je duhovni čin. Pa i na kraju krajeva, nećeš je uvijek osjetiti, ali ćeš u svojoj dubini biti radostan.

Sebičnost ili ljubav?

Zamisli roditelje koji jedino što žele je biti radosni. Zamisli da su ti, konkretni roditelji imali nekakvu idealnu sliku braka u kojoj će sve biti idealno i savršeno. Pomalo, otkrivaju da nije sve idealno. Imaju to malo dijete, koje se redovito budi usred noći. Osobno, ne vjerujem da su majka ili otac, koji se ustaju i uspavljuju ga nešto posebno radosni. Mislim da su prilično ljuti, ali, jer ga vole, umiru sebi i svom egoizmu. Drugim riječima, oni rade dobro radi samog dobra, a ne zbog svog osjećaja.

Čovječe, ako je jedini cilj za kojim čezneš radost, ako je radost to što želiš postići, želim ti reći da si ‘promašio’ na samom početku svoje potrage.

Dragi čitatelju, sve što pišem, vrijedi i za mene. Jedino što je važno i smisleno je ljubiti, a ne ugađati svojim prohtjevima, koji su često sebični. Tek tako, ljubeći, mislim da možemo osjetiti radost i ispunjenost, ali ne zaboravimo, ljubimo zbog dobra drugih, a ne zbog toga da nama bude lijepo. To je sebičnost, a ne ljubav.

Radost je duhovni čin. Pa i na kraju krajeva, nećeš je uvijek osjetiti, ali ćeš u svojoj dubini biti radostan.

I na kraju, vraćamo se onom citatu s početka članka – Radost proizlazi iz srca koje ljubi.