"Kada si zadnji put sanjao neki san? Jesi li ga upamtio? Je li ti nešto značio", pita fra Josip Vlašić u novom videu rubrike "Večernje misli".
Neki ljudi često sanjaju, neki rijetko i snove ne upamte. Neki imaju probleme sa svojim snovima – tolike probleme da ih san prati i kroz dane i kroz njihov život. Neki ljudi imaju pak strah od svojih snova.
Mi ćemo pristupiti snu kao jednom duhovnom fenomenu. Biblija nam često govori o snovima. Sjetimo se primjerice Jakova i njegova sna iz Knjige Postanka, kako je usnuo jedne ljestve koje idu od zemlje u nebo te kako anđeli silaze i uzlaze po tim ljestvama. Nakon tog sna on je rekoa: Ovo je mjesto Božje prebivalište, ovo su vrata neba. I on je obilježio to mjesto kamenom kojeg je pomazao uljem i dao mu ime Beta. Zanimljivo je da za njega to mjesto njegova sna u kojem mu se Bog očitovao za njega postaje važno. Kroz san, Bog je na osobit način zahvatio njegov život i zato ga on to mjesto želi posvetiti.
Možemo se sjetiti i Josipa, Jakovljeva sina, koji je osobito poznat po svojim snovima. Josip je poznat kao tumač snova te je onima koji su njega doživljavali kao tumača i vračara rekao da je Bog onaj koji tumači san. Za njega je san bio prostor u kojem Bog nešto želi reći čovjeku, Bog ga tumači, a Josip ga samo prenosi. Možemo se sjetiti i lijepog sna sv. Josipa u kojem mu anđeo naviješta važnu ulogu u utjelovljenu Božje Riječi. Sve to pokazuje da su snovi važni u duhovnom životu, a što možemo reći o našim snovima i što oni znače u našem životu?
Prvo, snove ne trebamo tumačiti na način da uzmemo recimo Sanjaricu i tražiti što smo sanjali i kakvo je tumačenje u Sanjarici. To može opteretiti naš život te unijeti nered i nemir u naš život. Ipak, nešto sa snovima trebamo. Kako ih shvatiti? Važno je promišljati o tome što smo sanjali i postoje li možda neki snovi koje često sanjamo te možemo to pokušati povezati s našim životom.
Anselm Green kaže da nam snovi mogu nešto reći o našoj podsvijesti, u našem unutarnjem životu. Iako se moj život može činiti sasvim u redu i kao da je sve na svome mjestu, u snu mi često dolaze neke slike primjerice ratova, nemira ili bitki. To može značiti da u meni ipak nije sve na svome mjestu. Da je u mojoj nutrini nemir. Sa tim svojim nemirom mogu otići pred Boga i pred njega staviti taj nemir. Bogu trebam dopustiti da dodirne taj moj nemir. Sveti Franjo je tako lijepo molio: “Prosvijetli Gospodine tmine moga srca.” Ako kroz snove možda spoznam da u mojoj nutrini možda postoji neki nemir ili tmina, sa tim svojim snovima, odnosno nutarnjim mukama trebam otići pred Boga jer sam i to ja. A ako mi se to često u snovima vraća i remeti moju cjelovitost, trebam moliti Boga da unese sklad u moj život. Tako nam zapravo ponekad snovi mogu pomoći da shvatimo stanje svoje nutrine i dublju razinu svoje osobnosti.
Ponekad sanjamo i pokojne te tražimo načina što nam Bog želi reći. Ako sanjamo dragog nam pokojnika možemo zapravo zahvaliti Bogu što nas je i kroz san podsjetio na tu osobu.
Snovi također mogu biti povezani s onim što očekujemo ili čemu se nadamo. Božanski snovi pak mogu biti znak Božje blizine u našem svijetu.
Video fra Josipa Vlašića u cijelosti možete pogledati ovdje: