"Osim napasti, u molitvenom životu možemo prepoznati i kušnje. One su nam blagoslov. U njima rastemo, iako nije ugodno kroz njih prolaziti. Valja ih izdržati. U ovom videu s vama dijelim tek nekoliko misli o mogućim kušnjama u našem molitvenom životu", poručio je fra Josip Vlašić, jedan od pazinskih fratara koji organiziraju e-Duhovne vježbe, u novoj rubrici na svome YouTube kanalu nazvanoj "Večernje misli".
Fra Josip Vlašić, poznat po svojoj “Pozitivnoj minuti” u kojoj je tražio dobre, lijepe i poticajne misli, započeo je novi ciklus video-poruka pod nazivom “Večernje misli”. Razlog je, kaže, jednostavan jer će te njegove misli nastajati u večernjim satima, prije polaska na počinak kada je dan u svome smiraju.
“Možemo reći da nas zlo napastuje, a da nas kuša Bog. Kušnje u kojima se nalazimo mogu biti prostor u kojem se Bog želi objaviti na jedan drugačiji način. Te kušnje mogu biti blagoslovljeno stanje, blagoslovljeni prostor našeg života kojeg nije lako izdržati”, istaknuo je fra Josip.
Jedna od kušnji s kojom se možemo susresti da ne molimo je stanje unutarnje suhoća molitve.
“To je onaj osjećaj kad moliš, a nemaš nikakvih uzvišenih osjećaja, nemaš nikakvog unutarnjeg poleta nego sve je tako suho i sterilno. Takvo stanje u kojem se ponekad nađemo je teško razdoblje za izdržati. Kada prepoznamo da se nalazimo u vremenu suhoće, treba ustrajati u molitvi. Tada je možda na kušnji naša vjernost i naša vjera. Mi se često nakon molitve osjećamo dobro. Mnogi mi znaju reći: ‘Tako se dobro osjećam kad molim.’ Međutim, i kad se ne osjećamo dobro, treba moliti”, ustvrdio je fra Josip Vlašić.
Jedna od kušnji može biti i Božja šutnja.
“Božja šutnja je teška kušnja. Isus je kroz tu kušnju i to u najzahtjevnijoj fazi svog života, na križu kada je zavapio: ‘Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?’ On osjeća da je Bog daleko, da Bog šuti. Nije ništa čudno ako i mi sebe pronađemo u takvom nekom razmišljanju, da Bog šuti. Treba priznati da se stvarno Bog nekad sakrije, da Bog ponekad šuti. Ta Božja šutnja može biti i pročišćujuća. Ona nas uči čekati jer Bog ostaje vjeran svojim obećanjima, a njegovo je obećanje da će s nama biti uvijek, da nas neće ostaviti kao siročad. Iako šuti, Bog ostaje vjeran svojem obećanju.
Koji je blagoslov te kušnje? Ja mislim da u takvim trenucima kad Bog šuti, da u nama može postati čežnja za Božjom riječju. Mislim da je to veliki blagoslov, čeznuti za Božjom riječi. Kad Bog šuti, rastem u osluškivanju ne bih li čuo Boga”, poručio je fra Josip Vlašić.