Došao sam ti Isuse na kraju ovoga dana,
Da ti još nešto kažem ali ponestalo mi je riječi,
Potrošio sam forme, izlizao misli, umorio trenutak,
Samo malo snage je ostalo za koju riječ,
Jer rekli su mi da ti kažem, molili žarko…
Pa sam stiskao zube, um i šake…
Stojeći sam pred tobom, pred svetohraništem…
Na kraju dana…

Htio sam ti reći još jednom za onoga mladića,
Znaš sin moga prijatelja,
I onoga od prijateljice sina također,
I unuku one bake,
Za sve one za koje su me molili,
Da ti o njima nešto rečem,
Kao da ćeš mene bolje čuti,
Da im bude bolje, znaš, jer ti to možeš i želiš…
Znaš, oni su jako dobri ljudi i nije im lako…vidio si..
Vjerujem ti…

Ali reče mi moj anđeo da si zapisao zlatnom olovkom,
Još dok su me taj otac i majka i baka molili,
I da si podvukao s dvije svijetleće crte,
Anđeo kaže da to znači riješeno…
Pa da ne moram ponavljati,
Ali ja ti ne znam drugačije,
Znaš da sam s molitvom kao malo dijete dosadan…

Mistiku sačuvaj za neke druge,
Meni je dosta da ozdraviš tu djecu i mlade,
A roditeljima i bakama je to sve, znaš…
I sada dok gubim snagu za još što reći,
Samo te sa stisnutim očima gledam i znam…
Da ti gledaš mene…
I to mi je dosta,
Znam tvoj odgovor…

Sretan sam jako jer ti si moj dobri Bog,
Koji o svemu brine…
Hvala ti…
Moj Isuse, moj Bože, moje sve…