U svom prvom tvitu, javlja ChurchPop, vlč. Goyo je napisao: “Odrekao sam se čokolade za korizmu. Jutros sam vidio jednu čokoladu u uredu i pojeo sam je. Osjećao sam se super dok se nisam sjetio. Bio sam užasnut. Držao sam se korizmenog odricanja manje od 24 sata. Htio sam vam poručiti iako sam posustao da ću pokušati ponovno. Ako ste pokleknuli u svom korizmenom odricanju pokušajte ponovno. #nada.”

U novom tvitu vlč. Goyo je istaknuo kako je iznenađen komentarima pratitelja na Twitteru, ali ipak je objasnio istinsko značenje korizmene pokore.

Kako nastaviti s korizmenim odricanju i kad ste pokleknuli?

Činjenje pokore ne čini vas boljima od drugih.

Da je to istina, onda se ne bi zvala pokorom, nego natjecanje u reality showu. Nije važno čega se odričemo – odricanje od piva nije svetije od odricanja od čokolade ili kruha.

Odricanje je samo način prehrane ako se naša srca ne promijene nabolje.

Ono što je nekome teško, možda je drugome lako. Zbog svoje bolesti ne pijem alkohol pa mi odricanje od piva nije žrtva.

Možete odabrati nešto što je jako specifično…

Odrecite se nečega poput deserta ili kave (posebno molim za te osobe). Odricanje nečeg specifičnog je dobro jer se lako pamti, ali pritom razmišljajte o tome kako možete duhovno rasti.

Dodajte nešto i duhovno.

Odrecite se ogovaranja, osuđivanja, loše naravi i psovanja. Možda usput pokupite nešto i duhovno poput: duljeg zadržavanja u molitvi, ostavljanja mobitela po strani, posjećivanja bolesne ili usamljene osobe. Sve je to stvar navike i discipline.

Žrtvovanje nije lagano, ali to činimo za one koje volimo.

Odričemo se vremena, ponekad i novaca i naše udobnosti i to nam je prirodno. Iz ljubavi. Pogledajte samo mnoge roditelje koji se žrtvuju za svoju djecu i to čine po cijele dane iz ljubavi.

Moj otac se pretvarao da ne voli čokoladu kako bih ja mogao dobiti zadnji red. Iz ljubavi.

Nikad mu nisam rekao: “Tvoja žrtva ništa ne znači. Samo se odričeš čokolade. Daj mi nešto bolje.” Ne. Za njega je bilo prirodno odricati se. Iz ljubavi.

Naime, male stvari kojih se odričemo (poput deserta i kave) nisu vezane uz našu upornost.

Riječ je o stvaranju discipline – vježbe kojom se oslobađamo od stvari o kojima smo ovisni. Učimo se kako biti bolji, biti sveti.

Kad žrtvujemo nešto, svjesniji smo Kristove žrtve za nas.

Uči nas da zaustavimo loše navike i usvojimo one pobožnije. Daje nam priliku da promišljamo o našim grijesima i da ne ponavljamo iste grijehe.

Doći će i trenutak kad posrnemo, a to je i bit moje objave.

Nije riječ o tome tko ima najveću pokoru, već da nas netko ohrabri kad padnemo i posrnemo. Uvijek možemo početi ispočetka. To je disciplina kojom možemo postati bolji.

Many of the comments for this post surprised me a bit, so I think it is important that there is a (small) thread on penance for Lent and always. Bear with me. https://t.co/l1X56QcG3r

— Fr. Goyo (@FrGoyo) February 29, 2020