‘Zagovornica u teškim slučajevima i svetica nemogućeg’ drugo je ime svete Rite iz Cascie koju još nazivaju i ‘dragocjeni biser Umbrije’. Mnogi su se vjernici već uvjerili u istinitost ovih naziva jer su, utječući se s pouzdanjem zagovoru svetice, po molitvama zadobili čudesna uslišanja.

Život svete Rite bio je označen velikim patnjama i tragedijama što ju je nakon smrti učinilo snažnom zagovornicom kod neplodnosti, osamljenosti, bolnih rana, očajnih stanja, bračnih i obiteljskih poteškoća, naizgled nemogućih i nerješivih problema i slučajeva, jer, usprkos mnogim nedaćama i gubicima, nikad nije gubila vjeru u Svevišnjega. Zaštitnica je bolesnika, roditelja, udovica, majki, ranjenika, žrtava bračnog nasilja i pogrda, problematičnih brakova, očajničkih podviga, zaboravljenih i izgubljenih slučajeva te mnogih naselja, župa i crkava diljem svijeta.

Onima koji se bore s brojnim životnim poteškoćama, katkada posustajući u vjeri i nadi, donosimo dirljiva svjedočanstva o uslišanjima po zagovoru sv. Rite.

Svjedočanstvo 1

Moj muž je molio devet četvrtaka svetoj Riti za ženu. Upoznali smo se tjedan prije kraja devetnice, nakon mjesec dana prohodali, nakon mjesec i pol se zaručili i vjenčali se na godišnjicu veze. Bilo je to stvarno čudo što nas je Bog spojio. Naime, ja sam u tom periodu života bila protiv veze i s lošim iskustvima. Jednostavno, nisam htjela nikoga. Te iste godine je započelo moje obraćenje i onda odjednom – moj budući muž. To je bilo toliko čudesno. Taj naš početak je bio toliko divan kao da nas sam Bog vodi za ruku. Sada smo 6 godina u braku i svake godine molimo barem jednu devetnicu svetoj Riti, no sada imamo druge nakane. Jako smo zahvalni i vjerujemo u njen zagovor.

Tea Sokol Jelić

Svjedočanstvo 2

Nalazim se u bolnici radi autoimune bolesti već treći tjedan i molila sam devetnicu sv. Riti. Prije svega sam dobila strpljenje i mir da budem u bolnici. Imam troje male dječice i mislim da bi bez tih milosti bila skroz izgubljena i slomljena. Po zagovoru svete Rite dragi Bog mi je dao neobičnu snagu i mir, kao i mojoj obitelji da strpljivo čekamo da stanje krene na bolje. Moje zdravstveno stanje je svakim danom sve bolje i nadam se da će me svaki dan otpustiti iz bolnice.

Iva Kemec Kokot

Svjedočanstvo 3

Točno na današnji dan prije godinu dana išla sam na jednu pretragu u sklopu svoje obrade neplodnosti gdje se ispituje prohodnost jajovoda. Tamo se pokazalo da su mi oba jajovoda neprohodna i rečeno mi je da je nemoguće da ćemo ikad imati djecu, osim možda umjetnom oplodnjom, no to za nas nije bila opcija. Kroz par tjedana prvi put smo čuli za svetu Ritu, prijateljica mi je rekla da joj se molim za zagovor, jer je ona svetica nemogućeg. Kupila sam ružarij i kad smo suprug i ja krenuli moliti shvatila samda je datum moje pretrage bio 22. svibnja, na spomendan sv. Rite. To nas je jako ganulo te smo to ljeto otišli u Casciu na hodočašće i prikazali cijelu našu situaciju svetoj Riti i Padre Piju. Po povratku još smo neko vrijeme obavljali potrebne pretrage. U cijelom postupku nam je rečeno da s neprohodnim jajovodima nema smisla ništa raditi ni na koji način, no prije mjesec dana smo odlučili ići na laparoskopiju kako bi nam ustvrditi da je to uistinu tako. Nekoliko doktora nam je reklo da bi jajovode trebalo izvaditi jer su ispunjeni opasnom toksičnom tekućinom i zato neprohodni, no mi smo odlučili da ih ne diraju. Nije to bila laka odluka, jer jednom kad se jajovodi izvade onda stvarno više nema nade. Zatim smo od još nekoliko doktora čuli da nam ne daju nikakve nade, pa i od doktorice prije same operacije. Istovremeno, mnogi ljudi su molili na ovu našu nakanu što nam je davalo snage da ustrajemo u svom naumu. Nakon operacije je ustanovljeno da su oba jajovoda prohodna i da izgledaju zdravo. Bio je to šok za sve, nitko nije očekivao tako nešto. Rečeno nam je da sada možemo raditi na trudnoći i da je sve moguće.

Bog nam još nije dao dijete, možda nam ni neće dati, jer On ima svoje puteve i načine, ali već ovo što nam se dogodilo je bilo ogromno čudo i vjerujem da nikako nije slučajnost. Sve to ima smisla. Posvjedočila bih još i kako smo u tom periodu osjetili poziv da pokrenemo Facebook grupu kao katoličku molitvenu zajednicu za parove koji se bore s poteškoćama neplodnosti „U Srcu Marijinu”kako bismo se ujedinili u molitvi s drugim parovima koji se nose sa sličnim poteškoćama.

Matea Jukić

Svjedočanstvo 4

Kako je danas radostan dan!

Jutros sam zakoračila u dvadeset i devetu godinu života. Do sada nisam toliko marila za rođendane, ali prošla godina je bila sve samo ne jednostavna i obična i baš zato je ovaj rođendan poseban i drugačiji. Danas slavim sa svetom Ritom.

U jednom grubom periodu života pod ruku mi je slučajno došla knjižica svete Rite. Iako grub i ružan period, ipak je jedno lijepo svjedočanstvo kako sam uopće ‘upoznala’ svetu Ritu i kako je zagovorila kod dragog Boga za mene. Do tada nisam uopće znala tko je ona, ali bilo mi je neobično što se baš njezino ime nalazilo na katoličkom kalendaru i to baš na datum mog rođendana. Tu je počela rasti znatiželja i počela sam čitati o njezinom životu.

Rita je bila posebna. Njezin životopis je zbirka najtužnijih priča. U nevjerici sam čitala o njezinom odrastanju, o njezinoj gorljivoj ljubavi prema Bogu, njezinoj čistoći srca, poniznosti, strpljivosti, njezinoj dobroti i ustrajnosti u bračnom životu. Žena koja je iznad svega poštovala odluku svojih roditelja da se uda za mladića iz mjesta, ni riječi rekavši niti se potuživši na njihov bračni pečat. Žena koja je poštovala opakog i strogog muža, ali koja je ljubavlju uspjela obratiti njegovo srce, sačuvati svoje sinove i u najtežem trenutku ih predati Bogu. Žena koju su odbijali u samostanima, jer se smatralo da udovica nije dostojna Božje službe. Žena koja je, našim modernim rječnikom rečeno – u jednom trenutku ostala bez svega. Svu ljubav i pouzdanje predala je Bogu i tražila od Njega barem djelić muke koju je Isus proživljavao umirući na križu. Bog je uslišao, otvorio joj vrata samostana sestara augustinki i dao joj ožiljak trnja na čelu. Neugodnog mirisa, iznimno bolnu,ranu koju je ona strpljivo podnosila, zahvaljujući što može osjetiti barem trenutak Isusove patnje.

Otkud toliko ljubavi i strpljivosti, pitala sam se. Otkud toliko snage i vjere? Gdje se takva gorljiva ljubav duboko u nama nalazi?

Prošla godina je bila turbulentna i divlja, godina u kojoj sam učila ponovo hodati nakon operacije koljena. Kad je sve bilo završeno i medicinski – savršeno, upala sam u kotao zvan agorafobija. Sva moja dosadašnja psihički ranjena i uništena stanja (anksioznosti i depresije) nisu bila ništa naspram ovog. Fizički, napokon, zdrava, ipak nisam mogla hodati zbog straha, neuspjeha, raznih duhovnih, emotivnih i kojekakvih rana. U kući sam bila zdrava, normalna osoba, ali čim bih prešla prag kuće nisam se mogla kretati. Ukopala bih se na mjestu i to je bilo to od mene, ni makca.

Toliko molitava, vapaja, suza, razmišljanja… a s druge strane je dopirala samo tišina. Više nisam znala kako sama nositi taj križ. Bog kao da nije čuo. ‘Nemoguće je da ne mogu hodati, nemoguće! Ja koja inače mogu sve” – nadjačavala sam samu sebe. Riječ ‘nemoguće’ me trznula. Tako je, pa sveta Rita! Svetica kojoj je Bog učinio sve – mogućim! Koja me je već jednom ‘ustala’ s poda i vratila me Bogu! Samo ovaj put zaista nisam mogla sama. Bila sam toliko slaba, ranjena i umorna. I odlučila sam, svjedočim vam istinu, pozvati svoju obitelj i prijatelje, istinski u vjeri da zajedno sa mnom izmole devetnicu svetoj Riti. Skupila sam hrabrosti i na desetak adresa poslala poruku koja je glasila:

”Pozdrav (ime).

Vjerujem da se prijatelji poznaju u nevolji, pa tako i u duhovnoj. Nalazim se u duhovnoj i psihičkoj slabosti i molim te da mi pomogneš svojim udjelom u molitvi. Nakon operacije koljena suočila sam se sa strahom od hodanja. Iako fizički zdrava, napokon zdravih koljena, još uvijek ne hodam samostalno i slobodno zbog straha i panike i to me sprječava u obavljanju normalnih životnih aktivnosti. Svjesna sam da je problem puno dublji, tako sam se odlučila i za stručnu pomoć. Ali ipak… ja vjerujem da je Bogu sve moguće i da On neće dopustiti da itko propadne, pa tako ni ja. Zamolila sam drage ljude koji su istinski u vjeri, pa tako i tebe da zajedno sa mnom izmolite devetnicu svetoj Riti, zaštitnici bespomoćnih i beznadnih slučajeva, a koju sam odavno izabrala za svoju osobnu zaštitnicu i čiji je blagdan na moj rođendan. Devetnicu počinjem u srijedu na nakanu i po zagovoru svete Rite da mi Bog otkloni ovaj nutarnji strah i da napokon samostalno prohodam. Neka ti Bog vrati stostruko i blagoslovi tvoj život i djelovanje, za svaku izgovorenu riječ i upućenu molitvu za mene. ”

23.09.2019. je započela Devetnica.

22.10.2019. sam prvi put samostalno prošetala ispred kuće, kroz ulicu, svega desetak metara.

Sada je prošlo malo više od pola godine otkad sam konačno prohodala. Koliko god se činilo nestvarno ili pak nemoguće, do sada sam se uspela na šest planinarskih vrhova, dnevno prohodam gotovo 15-ak kilometara, a počela sam i trčati.

I sve što mogu je pogledati u nebo jer znam da me Bog nagradio čuvši silne molitve mojih najbližih upućene svetoj Riti.

Od tada, nije prošao dan kad joj ne poželim dobro jutro i laku noć. Danas posebno, jer danas slavim ljepotu života, snage, mudrosti i strpljenja. Danas slavim rođendan ali i jedno prekrasno duhovno prijateljstvo sa svetom Ritom. Sigurna sam da me čuva i prati, svaki moj korak ovom zemljom, sve do vječnosti.

Melanie G.