Korizmene e-Duhovne vježbe zamišljene su kao poticaj na razgovor s Bogom kroz pet koraka: pripremu, čitanje, razmatranje, korak “Još malo” i molitvu. Autor teksta razmatranja četvrtog tjedna e-Duhovnih vježbi je fra Stanko Mabić.
U dogovoru s franjevcima iz Pazina, prenosimo isječke iz duhovnih vježbi za Korizmu 2019. U njih se možete uključiti preuzimajući mobilnu aplikaciju za Android i iOS.
Uvod
Kako pronaći motiv i poticaj za razmatranje? Posebno kada ti je dan loš, osjećaš se jadno i nisi nizašto. Možda je baš to pravi motiv. Osjećaji su takvi kakvi jesu i nemoj ih dotjerivati jer smiju biti takvi. Ovo je prilika da iskušaš svoju ljubav. Ljubav nije osjećaj. Osjećaji su površni, varljivi, prevrtljivi i prolazni. Ljubav je puno dublja. To je mjesto gdje u tebi prebiva Bog. Zato je ljubav poglavito odluka i predanje.
Priprema
Ako si prihvatio poziv u ljubavi, Isus je već tu kraj tebe. Mjesto gdje se sada nalaziš sveto je jer je Isus tu prisutan, on sve posvećuje u tebi i oko tebe. Mjesto gdje se sada nalaziš mjesto je gdje se susrećeš sa svojim Gospodinom. Izuj svoje „cipele“, sve ono što je nedostojno i stavi to pred Gospodina. On je jači i veći od svakoga grijeha.
Čitanje: Iv 5, 17-30
U ono vrijeme odgovori Isus Židovima: »Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.« Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu, nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.
Isus nato odvrati: »Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava, tako i Sin oživljava koje hoće. Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu, da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.
Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas — sada je! — kada će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tomu jer dolazi čas kada će svi koji su u grobovima čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili — na uskrsnuće života, a koji su radili zlo — na uskrsnuće osude. Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.«
Razmatranje
Bojiš li se istine? Jesi li spreman posvjedočiti za nju, pa i onda kada ti je život ugrožen?
Osjećaš li se katkada ljutim na Isusa jer on traži jedno, a ti bi želio nešto sasvim drugo?
Možeš li uvijek razlikovati u svojemu djelovanje kada je to iz straha, a kada je iz ljubavi?
Bojiš li se suda Kristova?
Još malo
Valja nam živjeti pod Božjim pogledom i živjeti u njegovoj prisutnosti. Misliti na njega što je češće moguće usred svojega posla, živjeti u njegovu društvu. Živeći tako pod Božjim pogledom, postat ćemo slobodni. Prečesto, naime, živimo pod pogledom ljudi (jer se bojimo da će nas osuditi ili želimo da nam se dive) ili pod svojim vlastitim pogledom punim samozadovoljstva ili samooptuživanja. Unutarnju slobodu naći ćemo tek kada naučimo živjeti pod Božjim pogledom punim ljubavi i milosrđa.
Saznali smo i to da je Otac dao Sinu sav sud nad nama. A on je na drugomu mjestu rekao: “Nisam došao suditi, nego spasiti” (Iv 12, 47). Dopustimo mu da nas spasi. Dakle, sami sebe osuđujemo ako ne slušamo njegovu riječ i po njoj ne živimo. Kada dođemo jednoga dana na vječno sudište, na tomu sudu ne će biti nekih iznenadnih i novih pitanja koje već nisu bila postavljena i zapisana u Bibliji kao riječ Božja. Ta će nam riječ suditi. A ona je već u mojemu srcu. Ako te tvoje srce ne osuđuje, možeš zaufano k Bogu (I Iv 3, 21).
Kada se obraćaš drugim ljudima, iskreno se upitaj: biraš li riječi da bi se svidio ljudima ili da bi se svidio Bogu.
Molitva
Gospodine, probudi u meni glad za svojom riječju u kojoj ti prebivaš. Gorljivo ju tražim ne zato što ću po njoj, na kraju dana, biti suđen, nego zato što me u njoj ti ljubiš. Htio bih vršiti tvoju volju, ali to mi ne polazi baš uvijek za rukom jer me toliko toga odvlači od tebe. Primi me ovakvoga kakav jesam: srca skrušena i raskajana. Iako idem raznim stranputicama, znam da si ti si moj jedini put. Ja drugoga puta nemam. Na daj da me moji strahovi sakriju od tvoje ljubavi.