Evanđelist Luka zasigurno je uložio mnogo truda u sastavljanje posljednjeg poglavlja svoga evanđelja. Čitavo je to poglavlje posvećeno uskrsnuću. Kompozicijski je nalik triptihu, u čijoj sredini imamo epizodu o Emausu, kojoj prethodi posjet žena Isusovu grobu, a završni opisuje ukazanje o kojemu slušamo u današnjem odlomku. Čini se, kako ističu bibličari, da su se sva ta tri događaja za Luku zbila istoga dana, vrlo blizu Jeruzalema.

U opisu zamjećujemo tri susljedna momenta: inicijativu, prepoznavanje i poslanje. Inicijativa, naravno, pripada Uskrslome: „Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: ‘Mir vama’!“ Oni ostaju zbunjeni tom nenadanom i neočekivanom prisutnošću. Slijedi prepoznavanje, koje nije bilo bez poteškoća: „Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha.“ Na samom kraju dolazi poslanje upravljeno apostolima, koje ponovno za inicijatora ima Uskrsloga.

Kad naš prijatelj poduzima inicijativu da nas dođe vidjeti, on ulazi u našu sadašnju situaciju, u našu stvarnost.

Već u ovoj uvodnoj analizi prepoznajemo tri sastavna elementa ljudskoga susreta. Kad naš prijatelj poduzima inicijativu da nas dođe vidjeti, on ulazi u našu sadašnju situaciju, u našu stvarnost. Ja ga prepoznajem, obojica stavljamo pred sebe sve ono što nam je zajedničko na temelju prošloga druženja i prijašnjih događanja. Na koncu, ne rastajemo se (barem ne bismo trebali) prije nego načinimo „projekt“ kojim ćemo se usmjeriti naprijed, prema budućnosti, prema poslanju. Nije li upravo u tome osnovna poruka uskrslih ukazanja? Nisu li uskrsna prepoznavanja Isusa iz Nazareta put za prepoznavanje istinskih ljudskih susreta? Jesu, i kako kaže Isus: „Vi ste tomu svjedoci.“

Mi smo danas svjedoci da je suvremeni svijet u procesu globalizacije ostvario dosad neviđenu povezanost čovječanstva i omogućio ljudsko susretanje i komunikaciju. Komuniciranje više nije ograničeno ni prostorno ni vremenski. Do tog je napretka došlo zahvaljujući sredstvima suvremenog komuniciranja kao što su društvene mreže (Facebook, Instagram, Twitter) ili e-mail adrese. Njihovim stvaranjem i razvijanjem u posljednja dva desetljeća ljudska je civilizacija osjetila blagodat dotad neslućene povezanosti. Različiti narodi i različite kulture ostvarile su međusobni susret na svim razinama. To nam svjedoči i ovogodišnje obilježavanje dvadesete obljetnice nastanka društvene platforme Facebook, na kojoj je, kako ispitivanja pokazuju, registrirano nešto više od tri milijarde aktivnih korisnika. Ljudi preko tih i takvih platformi svakodnevno izmjenjuju razne sadržaje, dijele svoje životne situacije i poteškoće s drugima te pronalaze odgovore na mnoga životna pitanja.

No paralelno s opisanim globalnim napretkom, događa se i paradoks: povećava se broj ratnih sukoba i proizvodnje oružja, siromaštvo i ekonomska nejednakost neprestano se povećavaju pa milijuni ljudi gladuju, ekonomski razvijeniji narodi iskorištavaju siromašnije narode i uništavaju njihove kulture, dostojanstvo i prava čovjeka gaze se zbog raznih interesa, nestaje solidarnosti i prihvaćanja, a povećava se izolacija, podjela, sebičnost i odbacivanje. Sav napredak, koji je trebao donijeti poboljšanje i procvat čovječanstva, sada se pokazuje neučinkovitim.

Sav napredak, koji je trebao donijeti poboljšanje i procvat čovječanstva, sada se pokazuje neučinkovitim.

Otuda i pitanje: Zašto čovjek, unatoč tehnološkom razvoju, ne uspijeva ostvariti istinski susret i komunikaciju? Promišljajući o tom pitanju, dublje shvaćamo višeznačnost i problematiku susreta i komunikacije čovjeka današnjice.

Prve stranice Ivanova Evanđelja govore nam o Bogu koji je savršeni Komunikator, koji komunicira svoju Riječ čovjeku i kroz nju ostvaruje istinski susret. I to je upravo ono što danas nedostaje ljudima koji se susreću – utjelovljenje uskrsle Riječi koja uvijek ostvaruje ispravnu komunikaciju. Ako čovjek prestane u svome govoru upotrebljavati tu Riječ, ostaju nam samo riječi koje nemaju svoju dugotrajnost i jačinu. Stoga je potrebno u naš svakodnevni govor i susretanje, pa makar ono bilo i preko društveni mreža, a ne licem u lice, unositi Krista i njegovu snagu utjelovljenja i uskrsnuća koju su nosili i prenosili učenici iz Emausa.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Nikole Klemena prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.