S veseljem pišem ovaj blog u kafiću u snježnom Boulderu u Coloradu dok se moja obitelj druži i polako završava večer. Ovo je druga godina zaredom da mogu biti kod kuće za Božić i previše sam svjestan koliko sam sretan što razgovaram s roditeljima licem u lice dok se moji nećaci igraju s kiselim krastavcem za jodlanje koji sam im donio, piše Sam Guzman s portala Catholic Gentleman.

Dobre tri godine nisam mogao ići kući ni po što jer nisam imao novca i malo vremena za godišnji odmor. Kao samac, to je bilo teško podnijeti, pogotovo jer je sve više mojih prijatelja stvaralo vlastitu obitelj, a ja sam se osjećao sve više otuđenim od sezonskog veselja kojem sam se trebao izlagati. Posljednja, 2012., moja neliječena depresija počela me tjerati da se bojim gužve do te mjere da sam propustio misu na Badnjak i bio siguran da neću ići sljedećeg jutra. Počeo sam uzimati kanabidiol, ali to nije pomoglo.

Ako i vi patite od bolova uma, znate i kako zimska tama tako lako može nadvladati svjetlucava svjetla božićne osmine.

Zapravo, tog Božića imao sam jedan od najintenzivnijih depresivnih stanja. Ovi razgovori su poznati mnogima koji pate od duševnih boli u kojima vam počinje ponestajati razloga da si oduzmete život, a onda morate odlučiti nemojmo okončati svoj život, iako život boli. Ne govorim vam to iz suosjećanja, dragi moji čitatelji, već da vam kažem da poznajem bol biti sam i to za Božić. Ako i vi patite od bolova uma, znate i kako zimska tama tako lako može nadvladati svjetlucava svjetla božićne osmine.

Nema sumnje da su neki od vas koji ovo čitaju i koji nemaju obitelj kojoj bi otišli kući čak i ako imate sredstava za putovanje. Dok ima i drugih koji, bilo zbog razvoda ili drugih tragedija, na Božić imaju prazno mjesto koje je nekoć bilo ispunjeno nekim prividom obitelji. Bez obzira na sve, to je bolno mjesto i znam ga predobro. Međutim, nisam ovdje da vas podsjetim na nešto što je previše poznato, koliko da ponudim neke stvari koje su meni pomogle, a da onima koji imaju više sreće ponudim uvid u ono što vaš susjed možda trpi.

U ovo doba godine često promatram dijete Isusa u špilji s umornim, a možda čak i prestrašenim Josipom i Marijom koji ga gledaju, pa se zapitam koliko smo često prolazili pokraj jaslica ne pomislivši na neobičnost Gospodara svemira.

U ovo doba godine često promatram dijete Krista u špilji s umornim, a možda čak i prestrašenim Josipom i Marijom koji ga gledaju. Koliko smo često prolazili pokraj postavljenih jaslica ili vidjeli božićnu priredbu, a da nismo ni pomislili na neobičnost Gospodara svemira, Riječi Božje koja je bila na početku svijeta, spavajući na mjestu koje je prije naviklo čuvati i hraniti stoku. Baš te ruke koje bi izliječile slijepe i bile pribijene na križ sada su premale da bi dotakle stvorenja zemlje koja su nekoć ležala u toj špilji. Krist bi rekao: „Lisice imaju jazbine, a ptice nebeske gnijezda; ali Sin Čovječji nema kamo prisloniti glavu“, ali to je bilo točno na samom početku Njegovog zemaljskog života. Sveta obitelj bila je u najskromnijim okolnostima, a ipak je to bilo ono na što su anđeli skrenuli pozornost i što su obećali proroci.

Josip je preuzeo težak teret brige za Mariju i ovo novo dijete i kasnije će morati pobjeći u Egipat; zemlja za koju su se njegovi preci toliko borili da bi pobjegli sada mu je postala utočište. Ne znamo puno o svetom Josipu i razumijemo da on nije nužno bio čovjek poznat po svom herojstvu u vlastitom životu, ali to ga sada neće zaustaviti i njegova hrabrost i osjećaj dužnosti omogućit će svijetu primiti Onoga koji nas je sve otkupio.

Ova Gospa je sada bila Majka Božja i trebala je nositi teret odgoja ovog djeteta i na kraju vidjeti njegovu bolnu i ponižavajuću smrt.

Zatim je tu Marija, žena koju su mnogi zvali Radost svih koji tuguju. Iznosim ovu sliku jer je Utjelovljenje ono jedinstveno što me održalo kršćaninom kroz svu samoću i poteškoće. Bog koji se mogao roditi kao vladar ili heroj imao je umjesto toga tako veliku ljubav prema nama da je preuzeo našu poniznu prirodu kako bi je iskupio. Pitam se je li itko od nas naletio na Boga beskućnika koji živi u špilji sa životinjama ako bismo uopće mogli shvatiti što je ispred nas. Bi li nas uvrijedilo da Gospodaru svega stvorenja ne bi palo na pamet ni osigurati kuću za njega i njegove roditelje? Ili bismo se zgražali nad idejom da sva naša nada počiva u ovim jaslama koje se jedva kvalificirale kao sklonište?

Ljubav koju je Isus imao za nas nije bila ona koja je htjela samo vladati nad nama kao neki kozmički despot, već je umjesto toga željela iskusiti naša najfrustrirajuća i najponiznija vremena kako bi nam pokazala da je svetost moguća bez obzira gdje nas život ostavi. Ovaj Bog nije prošao kroz svoje rođenje, život, smrt i uskrsnuće samo da bi vas ostavio na miru, već je s vama u vašoj samoći, unatoč tome koliko se dalek mogao činiti.

Ako ste u mogućnosti, pokušajte razmišljati o jaslicama ili ikoni i sjetite se tog prvog Božića koji se činio sve samo ne veselim i svečanim. Razmislite o načinima na koje biste mogli biti poput Josipa prema obitelji, pomažući im s njihovim teretima, a oni također mogu olakšati vašu vlastitu usamljenost. To je teško u našem modernom društvu, ali nije nemoguće.

Iako sam morao biti daleko od obitelji za Božić, postojala je jedna obitelj koja je djelovala kao domaća Crkva i dočekala stranca, a to sam ja. Uvijek su se pobrinuli da imam gdje jesti, piti i slaviti sezonu. Oni su bili mali dio Božje milosti, pazeći da ne postojim samo u sjeni. To je zadatak koje se mnoge obitelji boje poduzeti iz straha da bi njihov dom mogao biti previše kaotičan za one bez djece. Za mene, a i mnoge samce, to nikada nije bio problem jer je mnogo buke djece i odraslih za Božić bolji od tišine malog stana. Dakle, dobrodošli kome možete i budite spremni prihvatiti dobrodošlicu drugih.

Kao samac također ste u mogućnosti pomoći na načine na koje obitelj ne može. Postoji dio svih nas koji želi biti poželjan, biti potreban, a vi biste se iznenadili kako vaše vlastite ponude za pomoć i brigu  mogu biti dobro primljene. Možete li skuhati obrok za obitelj s niskim primanjima i donijeti im neke sitnice za osminu Božića i Nove godine? Ili, ako patite od nedostatka sredstava, pogledajte koje dobrotvorne organizacije oko vas trebaju dodatni skup ruku? Ako to nije moguće, otiđite na misu i zatražite priliku da pomognete svojoj župi i svojim bližnjima i Bog će vam je sigurno pronaći. U mom vlastitom životu, pokazivanje ljubaznosti značilo je svu razliku kada imam one periode šutnje.

Ako imate obitelj, pokušajte pronaći one koji bi blagdane proveli sami i dajte im do znanja da im je mjesto za vašim stolom. Ne brinite da kuća nije dovoljno čista ili da bi vaša djeca mogla biti u kaotičnom neredu. Samo davanje ljudima do znanja da su traženi je najveći od svih darova i može vam se činiti malim, ali može napraviti svijet razlike za vaše neoženjene prijatelje. Ako mu posvetite dovoljno vremena, oni neće biti onaj samac ili žena s posla ili crkve, već će biti prijatelj i možda mali, ali ne i beznačajan dio vaše kuće.

“Vama, moji slobodni prijatelji i moji čitatelji koji su tu uz mene, želim vam blagoslovljen i sretan Božić! Krist se rodio i živi među nama i neće otići. Za sve vas koji nastavite čitati moje djelo, veliki ste i radostan dio mog života i zahvaljujem Bogu što ste s one druge strane ekrana.”