„[U knjigama se Starog zavjeta] krije otajstvo našeg spasenja“ (Dei Verbum, 15). S tim je otajstvom povezano otajstvo ženskog genija kojeg je Ivan Pavao II. na bezbroj načina i u više navrata hvalio.

Sveto pismo Starog zavjeta nudi fascinantan uvid u Božju postupnu obnovu ženstvenosti kroz suradnju s nizom znamenitih žena.  Točna priroda ove suradnje posve je ljudska i izrazito ženstvena;  njihove priče u Svetom pismu označavaju te žene kao one koje nas vode bliže punom značenju ženstvenosti, piše Catholic Exchange.

Ana

Anu susrećemo u posebno teškom razdoblju njezina života. Udana, ali nesposobna rađati djecu, posramljena je i ismijana zbog svoje neplodnosti. Druga je supruga njezina muža, Penina “zanovijetala da je ponizi što joj Jahve ne bijaše dao od srca poroda.” (1 Sam 1, 6). Ana osjeća da ju je Bog prokleo i duboko žali zbog svoje nevolje. Tijekom hodočašća u hram u Šilu, Peninino uznemiravanje Ani postaje nepodnošljivo. Plačući i odbijajući hranu, odlazi u hram pomoliti se pred Gospodinom.

Izlijevajući svoje srce i dušu, zavjetuje se ovako: ” Jahve Sebaote! Ako pogledaš na nevolju službenice svoje i spomeneš se mene i ne zaboraviš službenice svoje te dadeš službenici svojoj muško čedo, ja ću ga darovati Jahvi za sve dane njegova života i britva neće prijeći preko glave njegove.” (1 Sam 1, 11).

Kada je završila s molitvom, Ana nije više bila tužna. Ubrzo nakon toga, Ana i njezin muž začnu Samuela. Kad je dijete bilo dovoljno staro da se odbije od dojke, Ana ispunjava svoj zavjet i odvodi Samuela u hram te ga predaje hramskom svećeniku Eliju. Samuel postaje veliki prorok i posljednji sudac Izraela te centrailizira vlast među plemenima u monarhiju.

Deborah i Jaela

Debora je žena izuzetnog utjecaja. Kao prvo, ona je “nadnaravno prosvijetljena” proročica koja tumači i najavljuje Božju volju za Izrael, podučava Stari zakon i vodi ljude od bezakonja u pripremi za dolazak Mesije. Povrh toga, ona je sutkinja: izbaviteljica Izabranog naroda od Božjih neprijatelja. Kao sutkinja, ona izbavlja izraelska plemena od godina kanaanskog ugnjetavanja i usmjerava svog generala Baraka k pobjedi. Deborin utjecaj toliko je snažan da Barak vrši Božju volju jedino u njezinoj prisutnosti, kao da je ona vidljivi znak božanske naklonosti, poput Kovčega. Ova zavisnost o ženi koja je ustala “kao majka Izraelu” (Suci 5,7) navodi Deboru da prorokuje da će pobjedu nad izraelskim neprijateljem donijeti žena.

Ta je žena Jaela, žena Hebera Kenijca, potomka Mojsijeva tasta Jitra. Kanaanski general Sisera naleti na njezin šator u bijegu nakon poraza svoje vojske. Njezina je odanost nepoznata. Isprva se čini da je na strani Kanaanaca. Hrani i štiti Siseru i nudi mu odmor. Tek nakon što mu je zabila šiljak šatora kroz sljepoočnicu i predala tijelo u Barakove ruke, otkrivamo da je Jaela Božja posrednica. Zapamćena je kao “Blagoslovljena među ženama” bila Jaela, žena Hebera Kenijca, među ženama šatora nek` je slavljena!” (Suci 5, 24 – 26).

Ruta

Ruta je Moapka, iz naroda kojemu nije dopušteno ući “u zajednicu Jahvinu ni do desetog koljena”, prema Mojsijevom zakonu (Pnz 23,3). Unatoč svojoj narodnoj pripadnosti, Ruta se nađe udana za mlađeg sina židovske obitelji koja dolazi u Moab nakon što je Judeju pogodila glad.

Nakon deset godina uobičajenog života s mužem, svekrvom Naomi te šogorom i njegovom ženom Moapkom, Orfom, oba Naomina sina umiru. Naomi čuje da u Judeji opet ima hrane te se odlučuje vratiti u zemlju svog naroda. Zna kakva bi nevolja čekala njezine snahe ako bi putovale s njom, budući da su Moapke i udovice, te im kaže da se vrate u kuće svojih majki gdje će biti zbrinute i gdje će moći naći nove muževe. Orfa prihvati Naomin savjet i vraća se kući. Ruta, s druge strane, odlučuje napustiti udobnost svog rodnog doma, svoj narod i vjeru svoga naroda kako bi ostala s Naomi i otputovala prema novom domu, novom narodom i novoj vjeri. Čak je ni opasnost od smrti ne odvraća od njezinog nauma (Rut 1, 17).

Svojom odlukom Ruta vraća radost i mir u Naomin život. I iako to nije znala, Rutina odluka naposljetku je čini prabakom kralja Davida te nagoviješta uključivanje pogana u Kristovu misiju spasenja.

Estera

U Perziji prekrasna mlada Hebrejka po imenu Hadasa prisiljena je na ropstvo kao potencijalna članica harema kralja Ahasvera. Stric je savjetuje da svoje židovsko podrijetlo drži u tajnosti i da nosi perzijsko ime Estera.

Kad Ahasver odluči izabrati novu kraljicu između žena iz harema, Estera privuče njegovu pozornost: “Kralj zavolje Esteru više od svih drugih žena; više nego sve ostale djevice ona mu omilje i predobi ona njegovu naklonost. I položi on na njezinu glavu kraljevsku krunu, pa mjesto Vaštije ona posta kraljicom.” (Est 2,17). Kad Esterin stric omete zavjeru za ubojstvo kralja te navuče gnjev kraljevih neprijatelja protiv svih Židova, on moli Esteru da posreduje u ime svoga naroda.

Unatoč strahu od moguće smrtne kazne zbog pristupanja kralju, a da je on prethodno nije pozvao, Estera odlučuje postati instrumentom izbavljenja svoga naroda. Nakon tri dana i tri noći posta i molitve, Estera pristupa kralju. Razotkriva kraljeve prave neprijatelje i daje svom narodu priliku da se obrani od predstojećeg napada.

Judita

Judita je bila bogata i ugledna udovica koja je živjela tihim životom posta i molitve kada je izraelski narod primio vijest da asirski kralj i njegov vojskovođa Holoferno pustoše svaki narod koja odbija služiti kralju te da je Holoferno na pragu Judeje. Osim što je Judita bila poznata po svojoj ljepoti, također “Ne bijaše nikoga koji bi kazao što ružno o njoj, jer je bila jako bogobojazna.”(Jud 8,7–8). Kad se njezin narod počeo prepuštati strahu od Holoferna i kada se, izgubivši vjeru u Boga, planirao predati neprijatelju, Judita je s pomoću svoje kreposti i razboritosti svoj narod spasila od grijeha:

A tko ste vi da danas iskušavate Boga i postavljate se iznad Boga među ljudima? Ispitujte namisli Boga Svevladara koliko vam drago, pa svejednako nećete razumjeti ništa dovijeka. Ako ne uspijevate istražiti dubine ljudskoga srca niti doznati ono što prolazi ljudskom mišlju, kako ćete dokučiti Boga koji je stvorio sve to? Kako ćete istražiti misao njegovu i shvatiti nakane njegove? Ne, braćo, nemojte ljutiti Gospoda Boga našega! Prema tome, ne tražite odluke Gospoda Boga našega, jer Bog nije čovjek da biste mu mogli prijetiti niti sin čovječji komu biste mogli naređivati. Zbog toga, očekujući spas koji može doći od njega, dozivajmo ga u pomoć, i on će poslušati glas naš, bude li mu to drago. Zbog svega toga zahvalimo radije Gospodu Bogu našemu što nas iskušava kao što je iskušavao i očeve naše. Jer kako je iskušavao njih da bi iskušao njihova srca, tako postupa s nama da se popravimo, a ne da nam se osveti, jer Bog iskušava one koji su mu blizu. (Jud 8,12–14, 16–17, 25, 27)

Ovo nisu prazne riječi jer Judita također ima plan. Nakon što je pala ničice u molitvu i tražila od Boga da otkrije svoju slavu i moć kroz djelo njezinih ruku, Judita se ušuljala u Holofernov logor pretvarajući se da je prebjegla. Svojom ljepotom i svojim obećanjem da će vojskovođi predati bitne informacije koje mu mogu pomoći da porazi Hebreje, očarava sve u neprijateljskom logoru. Dopušteno joj je da jede svoju hranu i izbjegava sve što je nečisto prema zakonu, a dano joj je i dopuštenje da napušta logor radi molitve.

Judita održava ovu rutinu danima, a Holoferno i vojnici sve joj više vjeruju. Nedugo zatim Holoferno poželi Juditu. Poziva Juditu u svoj šator i zamoli je da pije s njim. Ona napokon prihvaća, a Holoferno je toliko zadovoljan ovim razvojem događaja da se napije.

Judita ostaje sama s uspavanim Holofernom te mu odrubljuje glavu njegovim vlastitim mačem. Skrivajući glavu u vreći, vraća je svojim ljudima s uputama da izlože glavu na krunište zidina te da se pripreme za napad. Bez svoga vođe, asirska vojska pokušava pobjeći, ali umjesto toga je Hebreji satru.

Suzana

Suzana je prekrasna, dobro poznaje Mojsijev zakon i udana je za bogatog i utjecajnog starješinu. Dvoje drugih starješina koji često rade s njezinim mužem zaljubljuju se u Suzanu te je promatraju tijekom njezinih svakodnevnih šetnji muževljevim vrtom. Nakon što su otkrili zajedničku želju za istom ženom, urote se kako bi je silovali. Jednog dana pronađu priliku kada se ona odlučila sama okupati u vrtu.

Prilazeći Suzani, zle starješine pred nju stavljaju nemoguć izbor: “podaj nam se i budi naša! Ako li nećeš, mi ćemo protiv tebe svjedočiti da je neki mladić bio s tobom” (Dn 13, 20 – 21). Znajući da će obje odluke dovesti do smrtne kazne, Suzana odlučuje zadržati svoju nedužnost pred Bogom i odbija starce. Biva izvedena pred starješine na suđenje; svjedočanstvo zlih starješina i njihov društveni status osiguravaju smrtnu presudu za Suzanu.

Suzana se nikada ne obraća starješinama i ostalima koji su se okupili radi njezina suđenja. Njezina obrana upućena je samo Bogu: “Bože vječni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude, ti znadeš da su lažno svjedočili protiv mene. I evo umrijet’ mi je, a da ne učinih ništa od onoga što je njihova pakost izmislila protiv mene.” (Dn 13, 42 – 43).

Bog je čuje i šalje mladog proroka Daniela da dokaže njezinu nevinost u očima ljudi. On to i čini; a zle starješine bivaju pogubljeni. Slavi se Suzanina neporočnost i “sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spašava one što se u nj uzdaju ” (Dn 13, 60)