“Uranjajući duboko u rudnike i ponore vlastita bića, čovjek otkriva svoje nedostatke i svoju neprestanu čežnju za potvrdom, svoju prazninu i svoju želju da bude sit, i svoju nadu da voli drugoga i da ga drugi voli”, piše Devin Schadt u knjizi Smisao i misterij čovjeka. Umjesto knjige za samopomoć, ovo je djelo “pokušaj iskopavanja bogatstva Svetoga pisma” i katoličke tradicije kako bi se pomoglo otkriti što je “muški” genij i što znači biti “muškarac koji je muž, otac , i glava njegovog doma.” Među brojnim Schadtovim uvidima je činjenica da je muškarčeva želja za odnosom sa ženom pokazatelj njegovog poziva na očinstvo. Ova je knjiga jedna od nekoliko u novom valu publikacija u proteklih nekoliko godina kojima je cilj produbiti naše razumijevanje muškosti; i po mom mišljenju ova je poučna, ohrabrujuća i laka za čitanje, piše Julian Kwasniewski s katoličkog portala Catholic Exchange.

Za Schadta, očinstvo je poziv na duhovnu borbu kao i bilo što drugo. Glava kuće je “jaki čovjek” iz Kristove parabole, kojeg đavao pokušava svezati. “Đavao vas želi otjerati s vašeg radnog mjesta čuvara vašeg vrta kako bi mogao učiniti sve po svom s vašom ženom i djecom.” Doista, “ako želiš da tvoja supruga i djeca budu sačuvani od zla i ostanu sigurni na svom putu prema nebu, neophodno je da ti, kao jaki čovjek u svojoj kući, stojiš na zemlji i odupreš se đavlu.”

Biti usmjeren na očinstvo – i duhovno i tjelesno – temeljni je element čovjekove naravi i njegove sudbine. Muškarčeva želja da bude u odnosu sa ženom kao otac, zaštitnik i ljubavnik pokazatelji su “božanskog poziva”: “Daleko više od biološke, instinktivne, automatizirane reakcije na ljepotu žene, poziv da se uđe u vrt žene je božanski poziv i kao takav se mora poštivati.” Iako se Schadt koncentrira na brak, on ne zaboravlja da kršćanska tradicija celibata ne uskraćuje muškarcima očinstvo, već ga inkorporira i podupire na drugačiji način.

Muškarčeva je odgovornost da žrtvuje svoje ambicije i samovažnost “u svrhu zaštite i usavršavanja [svoje] žene koja je nositeljica života, lik vrhunca stvorenog poretka.”

Očev poziv je “stajati na horizontu između neprijateljskog svijeta i unutarnjeg vrta kućnog života”. Poput prvog čovjeka, svi ljudi su “jednom nogom u vanjskom, neistraženom i možda neprijateljskom svijetu, dok su drugom nogom zasađeni u misteriju, bogatstvu i plodnosti ljubavi”. Ovo postojanje “izvan” daje ljudima sposobnost poput Kristove da se bore protiv zla “dok također stoje na zemlji te njeguju i brane misterij Trojstva u [svojoj] obitelji.” Takvo ispreplitanje unutarnjeg i vanjskog stvara napetost “po volji Boga” koja daje “čovjeku određenu prednost” potrebnu kada se traži nasilje u obrani svetog vrta. Ako čovjek zanemaruje bilo domaće i unutarnje ili vanjsko, dolazi do neravnoteže, koja čovjeka čini ili brutalnim ili pretjerano „mekim“ i okrenutim unutra.

Ova knjiga također pokazuje da Božje povjeravanje žene muškarcu “ne poriče ženino dostojanstvo ili njezinu osobnu odgovornost prema Bogu, već uzdiže dostojanstvo žene kroz muškarčevo samoodricanje.” Ne pokušavajući biti iscrpan u svojoj definiciji, Schadt kaže da je “muški genij” jedan od “hijerarhijske žrtvene odgovornosti”. „Prema svetom apostolu ljubav je sinonim za žrtvu, a poglavarstvo je sinonim za spasenje; a spasitelj se žrtvuje za svoju ženu.” Muškarčeva je odgovornost da žrtvuje svoje ambicije i samovažnost “u svrhu zaštite i usavršavanja [svoje] žene koja je nositeljica života, lik vrhunca stvorenog poretka.”

Ključ obnove “ecclesia universalis” nalazi se u obnovi “domaće crkve”.

“Obitelj je prirodna institucija”, podsjetio nas je Joseph Shaw u svojoj posljednjoj knjizi. To znači (rekao je), “da se obitelj nikada ne može uništiti. Ostale stvari koje sam spomenuo – časopisi, udruge, župe i tako dalje – mogu biti, i s vremena na vrijeme, uništeni.” Za Schadta, kao i za Shawa, “ključ obnove ecclesia universalis” nalazi se u obnovi domaće crkve. Schadtov koristan doprinos je ponovno izražavanje i usmjeravanje muških različitih želja u perspektivi da je “muškarčeva potreba za ženom bitna za Božji plan.” Schadtova knjiga je autoritativna jednostavno zato što on razmatra o Svetom pismu i ponavlja tradiciju Crkve. Lako je zaboraviti da ponekad moramo bolje čuti “ono što već znamo”. On ne piše akademski, već se čitatelju obraća s “moj brate”, dajući knjizi ton više duhovnog utočišta nego teološkog traktata.

Obitelj/Kevin Delvecchio/Unsplash

Naposljetku, Schadt nam želi pomoći razumjeti kako je “kako muževljevo poglavarstvo u službi kompletiranja njegove nevjeste” i kako nam brak može pomoći da “postanemo herojski, hrabri, požrtvovni Božji ljudi”. Knjiga Devina Schadta dopunjuje komentar Josepha Shawa da je monogamni brak izgrađen na “temeljima koji se ne uče, već proizlaze iz dubine ljudske prirode”. Ako nas je Bog stvorio da budemo (prema Schadtovim riječima) “ratnici samodarivajuće ljubavi”, Smisao i misterij čovjeka svakako pomaže razjasniti taj poziv. “Svi ljudi pate, ali malo ljudi se žrtvuje”, piše on. “Sveti poziv da budete čuvar vrta zahtijeva da prigrlite patnju za dobrobit svog braka. Čineći to, vi i vaša supruga nećete samo nadopunjavati jedno drugo, nego ćete pomoći jedno drugome da se upotpunite i na kraju postignete ispunjenje koje samo Bog može ponuditi.”