Dok se molitva može činiti samo duhovnim iskustvom, ona je nešto što uključuje cijelo naše biće, tijelo i duh.
Svaki put kad molimo, ne angažiramo samo svoj duh, već i tijelo. To je zato što smo ljudi i stvoreni smo od Boga u jedinstvu tijela i duha.
Katekizam Katoličke Crkve jasno izlaže ovo načelo u svom dijelu o molitvi: “Ta potreba, da unutarnjoj molitvi pridružimo osjetila, odgovara zahtjevu naše ljudske naravi. Mi smo tijelo i duh, te osjećamo potrebu da izvanjski izrazimo čuvstva. Valja moliti cijelim svojim bićem da svojoj prošnji damo svu moguću snagu.” CCC 2702
Molitva treba uključiti sva naša osjetila. To je jedan od razloga zašto misa ima razne “mirise i zvona”. Masa uključuje čak i osjetila dodira i okusa.
Ono što radimo sa svojim tijelom tijekom molitve ima izravan učinak na našu dušu.
To ne znači da svaki put kada se molimo moramo imati tamjan ili meditativnu glazbu, ali to znači da trebamo biti svjesni ove stvarnosti.
Bog nas je stvorio kao tjelesna bića, a molitva ne treba biti odvojena od našeg tijela, već ga treba uključiti koliko god možemo, donosi Aleteia.