Većina mladih katolika osjeća bračni poziv. Jedna od najtežih prepreka s kojima se suočavaju je pronalazak budućeg supružnika. To može biti izvor tjeskobe: Gdje će ih sresti? Koje su najvažnije kvalitete kod supružnika? Imaju li realna očekivanja od braka? Postoje li crvene zastavice na koje bi trebali paziti?

Vjerovali ili ne, uspješan brak zahtijeva više priprema od onih koje biskupije nalažu za parove koji žele pristupiti sakramentu ženidbe. Zahtijeva od muškaraca i žena da budu ozbiljni učenici Isusa Krista, koristeći sredstva milosti koje Krist nudi i rastu u kreposti. Lakše je to reći nego učiniti. Gdje možemo potražiti nadahnuće? Sveci – naši vjenčani sveci! Patricku O’Hearn, autor je nove knjige, Udvaranje svetaca: Kako su sveci upoznali svoje supružnike, a na katoličkom portalu Catholic Exchange osvanuo je intervju s imenovanim autorom.

Pišete o “udvaranju”, nasuprot “izlascima”. Vrlo kratko, koja je razlika između to dvoje?

U svojoj knjizi tvrdim da “udvaranje gleda u budućnost – u vječnost.” Glavna svrha udvaranja je pronaći i udati se za čestitog supružnika—onog koji će vam pomoći da dođete do neba. Udvaranje uvijek drži brak u prvom planu, kao što uključuje i dobivanje očevog dopuštenja za udvaranje i vjenčanje njegove kćeri. Udvaranje postoji tisućama godina, čak i prije Kristova vremena. S druge strane, spojevi su noviji hir koji se fokusira na sadašnjost i na to koliko zadovoljstva netko može dobiti.

Je li u redu da katolici “izlaze”?

Kad se spojevi obavljaju čisto i čedno i kad se nikad ne gubi iz vida krajnji cilj braka, to može biti opcija za katolike. Udvaranje postavlja jasnije granice, što pomaže da ostanete na uskom putu. Bez obzira na to hoće li se udvarati ili izlaziti, osoba treba zapamtiti da je za brak ispasti važna priprema.

Čekali su da se Božja volja razvije, a ne forsirali stvari. A nakon što su se vjenčali, njihova se ljubav samo pojačala. Ali križ je bio odmah iza ugla kada je naš Gospodin doveo Giannu k sebi.

Pričate o više od 20 vjenčanih svetaca i blaženika. Koje dvije priče su vas osobno najviše pogodile?

Svaki bračni par predstavljen u ovoj knjizi ima pouku ne samo za one koji traže bračnog supružnika već i za one koji su već u braku. I priča svakog para već me izazvala da postanem bolji muž i otac. Na mene je utjecala priča o svetom Franji i Eleanori Borgia te svetoj Gianni i Pietru Molla. Mnogi ljudi zaboravljaju da je sveti Franjo Borgia, prije nego što je postao veliki isusovac, bio zaljubljen čovjek. Tragedija je pogodila njegov brak kada mu je mlada žena iznenada umrla. Ali ono što me se dojmilo jest kako se sveti Franjo pripremao za brak, to jest s najvećom čistoćom. Oni čija su udvaranja čista postavljaju se za sveti brak.

Vjenčanje/Foto: Dario Zürchauer

Što se tiče braka svete Gianne i Pietra Molle, vidimo kako su gorljivo tražili Božju volju. Bio je to jedan od razloga zašto su se vjenčali kasnije u životu. Čekali su da se Božja volja razvije, a ne forsirali stvari. A nakon što su se vjenčali, njihova se ljubav samo pojačala. Ali križ je bio odmah iza ugla kada je naš Gospodin doveo Giannu k sebi. Ali kroz njihove patnje i njihov sveti brak Bog će utjecati na mnoge buduće brakove.

Uz molitvu, koja bi tri savjeta sveci dali nekome tko traži svog budućeg supružnika?

Sveci bi rekli da se stavite u “skoru priliku milosti”. Veća je vjerojatnost da ćete sresti svetog supružnika na dnevnoj misi ili u redu za ispovijed nego u baru ili noćnom klubu. Naime, sveta Gianna i Pietro Molla zaljubili su se na misi, iako su se nekoliko godina ranije sreli u dva navrata.

Sveci također otkrivaju koliko je važna krepost strpljivosti. Nije svaki svetac upoznao svog supružnika na fakultetu ili čak u mladosti. Sv. Louis i Zelie Martin živjeli su u istom gradu četrnaest godina i imali su priliku vjenčati se ranije. Ali čekali su pravu ljubav i pobožnog supružnika, a ne bezbožnog supružnika.

Foto: Facebook/Saints Zelie and Louis Martin, the Parents of St. Therese of Lisieux

Konačno, sveci nas pozivaju da potražimo nekoga tko se skromno odijeva i ponaša s velikom krepošću. Dominic Taigi jednom je rekao o svojoj budućoj nevjesti, blaženoj Anni-Mariji Taigi, “Još uvijek se sjećam kako je skromno i ukusno bila odjevena.” Pietro Molla je bio posebno zadivljen štovanjem svete Gianne, posebno kako je napravila znak križa. Također ga je privukao njezin “dobar osmijeh”. Budući da je brak ispunjen mnogim križevima i patnjama, ključno je pronaći nekoga tko se zna dobro nositi s patnjom. Netko tko zadržava svoju radost, pa čak i smisao za humor u dobru i u zlu.