"Svi smo pozvani mijenjati mišljenje, pa čak i najokorjelije mišljenje. Trebamo ući u svoje srce, u taj centar iz kojeg sve dolazi i postaje vidljivim, pa čak i naše misli. Moguće da će nas ta preobrazba mnogo koštati, ali sve to je radi spasavanja. Izložimo se Isusovoj intervenciji makar nam pristupio sa sjekirom", piše p. Arek Krasicki na svojim društvenim mrežama. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Već od davnine prorok Izaije najavljuje da će Mesija biti ispunjen Duhom Svetim. Prema tome, svatko tko je zaronjen u Mesiju, krsti se u njegovo ime, ispunjen je Duhom Svetim. Ali to je tek početak duhovnog hoda za Mesijom. Iz godine u godinu posebna vremena u liturgijskom kalendaru moraju biti za kršćane sve zrelija. Gospodin traži tvoju zrelost.
Sljedeći korak koji je vrlo zahtjevan i zauzima ozbiljno mjesto u životu svakog kršćanina jest promjena mišljenja. To je postulat koji sveti Ivan upućuje svim farizejima i grješnicima na rijeci Jordanu. Ti ljudi su dolazili simbolično oprati svoje grijehe. Na taj način željeli su površinski očistiti se. Zato sveti Ivan poziva na istinsko obraćenje, to znači na promjenu mišljenja. Čovjek nosi u sebi veliko oružje, to su misli, intelektualno rasuđivanje. U svojim mislima odlučujemo se za grijeh ili protiv njega. Konkretni zadatak u nizu ostalih jest promjena mišljenja. Nije moguće ići za Isusom, a imati suprotno mišljenje. Nije moguće biti Kristov učenik, a u svojim mislima, u svom srcu nositi mržnju. Zato Ivan poziva da istinito obraćenje povezuje se s dosadašnjom promjenom mišljenja. Tu je bit obraćenja. Promjena mišljenja čini učenika zrelijim, potpuno Isusovim.
Konkretni zadatak u nizu ostalih jest promjena mišljenja. Nije moguće ići za Isusom, a imati suprotno mišljenje.
Kakvo je Isusovo mišljenje? Prorok Izaije (11,1-10), najavljuje da kad će Mesija doći sve će biti u potpunoj harmoniji: vuk će prebivati s janjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, krava i medvjedica zajedno će pasti, lav će jesti slamu, a dijete će ruku zavlačiti u leglo zmijine. To je vizija raja, to je Isusova vizija budućnosti. Nama još uvijek to nije shvatljivo i prihvatljivo jer znamo kako lav ne jede slamu nego salamu. Dobro znamo da kad se naljutimo opasni smo kao ris, a kada smo gladni jedemo kao vuk. Među ljudima ta harmonija je poljuljana. Čini se nemogućom. Ali upravo to je Isusova misao.
Sveti Pavao govori o tome da oni koji su krenuli za Isusom trebaju imati isto mišljenje, isto srce koje je imao Isus (Rim 15,4-9). „Prigrljujte jedni druge kao što je Krist prigrlio vas na slavu Božju“. Grčka riječ prigrljati znači doslovce uzet nekoga kraj sebe, odabrati nekoga, pojesti nešto. To zapravo izražava posebnu blizinu dvoje ljudi koji nisu u braku. Njih povezuje Isus. Možda ponekad su za sebe neshvatljivi i drugačiji, možda imaju gorak okus, ali sposobni su nadmašiti svaku različitost kako bi bili u zajedništvu i pravoj ljudskoj relaciji koja je usađena u čovjeka od samog početka stvaranja.
Neka sila Duha Svetoga koji dolazi zajedno s Kristom pročisti nas.
Upravo to je glavna misao obraćenja. To je Isusova misao da lav više na jede salamu nego slamu. Danas još uvijek lav to ne može shvatiti. Ne može ni medvjedica shvatiti da mora zajedno pasti s kravom. Danas još uvijek nije moguće da malo dijete stavi svoju ruku u jamu gdje živi zmija. To je upravo slika o nama. Dozvolimo Isusu da razmaše sjekiru i prereže sve ono što nas udaljuje od mesijanske slike raja. Još uvijek u nama je taj lav, gladan vuk, opasan ris, podmukla zmija sa svojim otrovom. Neka sila Duha Svetoga koji dolazi zajedno s Kristom pročisti nas. Možda kraj tebe još uvijek živi neko janje, kozlić, tele koje čeka tvoju promjenu mišljenja, čeka tvoje obraćenje. Kraj tebe sigurno nalazi se dijete koje će moći ugurati svoju ručicu u jamu gdje sakrivaš svoj otrov. Moguće da su to tvoji najbliži. Da je to tvoj kolega na poslu, kolegica preko puta. Možda to su tvoja braća i sestre, roditelji koji čekaju tvoju promjenu. A možda to si ti koji se još uvijek bojiš vuka, risa ili medvjeda kraj sebe.
Svi smo pozvani mijenjati mišljenje, pa čak i najokorjelije mišljenje. Trebamo ući u svoje srce, u taj centar iz kojeg sve dolazi i postaje vidljivim, pa čak i naše misli. Moguće da će nas ta preobrazba mnogo koštati, ali sve to je radi spasavanja. Izložimo se Isusovoj intervenciji makar nam pristupio sa sjekirom.