Mnogi se trude riječima objasniti tajnu Presvetog Trojstva. Na današnji blagdan se možda i mi sami pitamo što to slavimo. Naša vjera ponekad ne nalazi dovoljno riječi da bi točno izrazila ono što doživljavamo ili što vjerujemo. Istinu vjere koju danas slavimo teško je objasniti riječima, no moguće je potruditi se doživjeti blizinu tajne koju ispovijedamo izričući bremenitu teološku kovanicu: Presveto Trojstvo. 

Liturgijski susreti kršćana, osobito euharitijsko slavlje, označeni su snažnom vjerom Crkve u Božju trojstvenost. Već smo na samom početku ove euharistije ispovjedili svoju vjeru u Presveto Trojstvo stavljajući na sebe znak križa i govoreći: „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Znak je to posvještenja da smo kao zajednica i osobno ucijepljeni u Boga. Posviještenju naše povezanosti s trojstvenim Bogom služi također i tekst pozdrava kojim nas svećenik na početku euharistije pozdravlja: „Milost Gospodina Isusa Krista, ljubav Boga Oca i zajedništvo Duha Svetoga sa svima vama.“

Priznanje naših grijeha i odrješenje koje smo nakon toga molili također je izraz vjere u Preseveto Trojstvo, što se zaključuje svečanim poklicima u čast Bogu Ocu, Kristu – Bogu  Sinu i Duhu Svetom: „Gospodine, smiluj se …“ Himan Slava, koji pjevamo ili recitiramo, pohvala je trojstvenom Bogu.

Čitanja iz Starog zavjeta omogućuju nam uvid u djelovanje Boga Oca u povijesti izraelskog naroda, a novozavjetna čitanja opisuju vjeru prve kršćanske zajednice i njezino djelovanje u Duhu Svetom. Sve to je potvrđeno riječima Isusa Krista, Božjeg Sina. 

Uskoro će uslijediti Vjerovanje, koje na poseban način izriče vjeru Crkve, sačuvane po apostolima i crkvenim ocima sve do danas. Vjera je to u trojstvenoga Boga: Oca, Sina i Duha Svetoga. Naše su molitve upućene Bogu Ocu po Kristu, našemu Gospodinu, koji s Duhom Svetim živi i kraljuje.

Naše su molitve upućene Bogu Ocu po Kristu, našemu Gospodinu, koji s Duhom Svetim živi i kraljuje.

U euharistijskoj se molitvi ostvaruje Očeva volja, a Krist silom Duha Svetoga postaje prisutan među nama pod prilikama kruha i vina. Zbog toga zahvalno kličemo na kraju euharistijske molitve: „Po Kristu, s Kristom i u Kristu, tebi bogu Ocu svemogućemu u jedinstvu Duha svetoga svaka čast i slava…”

Molitvu Gospodnju naučio nas je sam Isus Krist, Bog Sin, a njome Boga nazivamo Ocem, okupljeni silom Duha Svetoga u Božju obitelj koje smo postali članovi sakramentom krsta i potvrde.

Primamo euharistijski kruh, blagujemo tijelo i krv Kristovu kao dionici stola na gozbi koju nam je pripravio Otac djelovanjem Duha Svetoga. Na kraju euharistije primamo blagoslov trojedinog Boga i bivamo poslani naviještati Božji mir koji je plod susreta s Bogom.

Nakon euharistijskog slavlja počinje svakodnevica kršćanskog života. Pristunost trojstvenog Boga u svakodnevici svakog kršćanina očituje se u našim svakodnevnim molitvama. Osim znaka križa koji stavljamo na sebe pri početku svakog našeg djela ili molitve, tako nam je često na usnama i molitva „Slava Ocu…“ U njoj na poseban način ispovijedamo i slavimo trojedinog Boga: Oca i Sina i Duha Svetoga. 

Kršćanski život nije samo molitva i zazivanje Presvetog Trojstva, već prije svega življenje u skladu s onim što vjerujemo.

Kršćanski život nije samo molitva i zazivanje Presvetog Trojstva, već prije svega življenje u skladu s onim što vjerujemo. Vjera u Presveto Trojstvo postavlja kršćanima zadatke drukčijeg promatranja stvarnosti i ljudi oko njih. U svjetlu vjere u Presveto Trojstvo svaki je čovjek, pa bio on i nekršten, slika Boga Oca. I za njega je Krist trpio. U njemu se također po životnoj snazi krije Duh Sveti. Svako stvorenje izraz je Očeva stvaralačkog Duha, a sve to posvećeno je Kristovim ulaskom u svijet. 

Tako euharistijsko slavlje u kojem doživljavamo i slavimo prisutsnost trojedinog Boga za nas kršćane u redovitom i svakodnevnom životu postaje nadahnuće za djelovanje u skladu s vjerom koju ispovijedamo: ponašanje prema drugim ljudima nadahnuto vjerom u Presveto Trojstvo, čuvanje okoliša i korištenje prirodom prožeto vjerom u trojedinog Boga, uspostavljanje odnosa u društvu na sliku odnosa u Presvetom Trojstvu. Sve to i još više može preobraziti svijet i nas same u njemu. 

I sami ponekad znamo kako je teško neke stvari, osjećaje i stavove objasniti riječima, ali isto tako znamo kako je ponekad lakše i učinkovitije nešto učiniti i time sve jasno pokazati. Blagdan Presvetog Trojstva blagdan je vjere, međutim, ne samo teoretske, nego prije svega praktične.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Đurice Pardona prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.