"Kad se svakodnevno susrećemo s Bogom u molitvi, klanjanju, euharistiji, čut ćemo Božji glas u pustinji baš kao i kad smo na vrhu planine. Taj će nas glas pripremati za sva iskušenja na koja ćemo u svome životu nailaziti. Kao što je prvi čovjek bio poražen u šumi, Edenskom vrtu, tako je Isus pobijedio u pustinji. To je ne samo njegova pobjeda, nego i naša. Ne odustajmo od te borbe jer imamo anđele koje nam je Gospodin poslao da nam služe, da nam pomognu u trenucima iskušenja", piše vlč. Mario Žigman. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
Možda ste se nekad našli u situaciji koja vam je djelovala zastrašujuće. Kao osnovnoškolac išao sam na jedan školski izlet u šumu. Sjećam se jedne situacije kada sam se izgubio. Srećom, šuma nije bila toliko velika, pa nisam mogao puno i dugo lutati. Osjećaji koji su me tada pratili nisu bili nimalo ugodni. Mašta je počela raditi i proizvoditi strahove poput razmišljanja ima li kakvih divljih životinja, ima li zmija ili nešto s čime se ne bih volio susresti. S druge strane, bilo je izazovno šetati šumom i tražiti put koji će me vratiti u skupinu s razredom. U ovoj životnoj situaciji sigurno sam izašao zreliji.
Nije li i naš život obilježen odlaskom u divljinu, nesigurnost i opasnost, odlazak u šumu? Možda se katkada i izgubimo u toj šumi i u strahu tražimo izlaz. Sve je to slika i našeg duhovnog života koji sa sobom nosi mnoštvo iskušenja. Što se više približavamo Bogu, to ćemo više biti u iskušenju. Sotona ne voli naše približavanje Bogu i učinit će sve kako bi nas usporio na putu prema svetosti. Željet će da se izgubimo u šumi svojega života. Naročito će nas pokušati obeshrabriti kada padnemo, kada se razočaramo ili kada smo usamljeni. Želi nas šutnuti, gurnuti u dubinu šume samo kako bismo ostali paralizirani. Znamo kako se paralizirani ne možemo kretati. Stoga je njegov cilj paralizirati nas kako se ne bismo kretali prema Bogu.
Sotona će učiniti sve kako bismo pobjegli od svojih istinskih vrijednosti. Navodit će nas da pobjegnemo od Božje volje za naš život. Na to je i Isusa pokušao navesti. Kako Sotona djeluje? Navest ćemo nekoliko primjera. Prvo što uočavamo jest to da pokušava racionalizirati našu situaciju dajući nam mnoštvo logičnih izgovora. Na primjer: Sotona će nam govoriti kako ne trebamo ići na nedjeljnu svetu misu jer su nam došli prijatelji, obitelj, rodbina na ručak, druženje. Sasvim logičan izgovor i sigurno da bi Bog to razumio.
U svim tim trenucima pustinje, odnosno duhovne šume, u iskušenju smo slušati glasove koji nas odvode od Boga.
Drugo, navodit će nas da idemo linijom manjeg otpora. Na primjer: Zašto bi učio ako možeš prepisati? Pa svi prepisuju, svi su nepošteni, zašto bi se ti izdvajao i bio drugačiji? Treći primjer njegova djelovanja je u tome da će nas bombardirati našom slabosti. Na primjer: Imat ćemo mnoštvo računa koje ne možemo platiti i pokušat će nas uvjeriti kako smo nesposobni, ne možemo brinuti za sebe i druge, za svoju obitelj; bolje da nas ni nema. U takvim Sotoninim minama možda zaboravimo tražiti i moliti Boga za pomoć. U svim tim trenucima pustinje, odnosno duhovne šume, u iskušenju smo slušati glasove koji nas odvode od Boga. Glasovi radija, televizije, interneta govore da je naša jedina sigurnost u nama samima, u moći, bogatstvu, a Bog nam je nepotreban jer mi kreiramo svoj život.
Ako padnemo, opet ustajemo i nastavljamo dalje. Jedini način da ne odustanemo kad se nađemo u pustinji jest ustrajati.
Četvrto, najveće iskušenje, stoji u tome da Sotona našu slabost želi pretvoriti u svoju korist tako što će nas dovesti pred zid i mislit ćemo da više nema izlaza i tada će nas uvjeravati kako trebamo odustati i prestati se boriti. Apostol Pavao prepoznao je takvu zamku te nas ohrabruje da kada padnemo, ipak ne odustajemo jer nas Bog nikada ne napušta. Ako padnemo, opet ustajemo i nastavljamo dalje. Jedini način da ne odustanemo kad se nađemo u pustinji jest ustrajati.
Primjer takve ustrajnosti vidimo kod Isusa. On je bio svjestan svojega poslanja i ustrajao je u njemu do kraja. Čak štoviše, htio je ići u pustinju kako bi nam pokazao kako se nositi u iskušenjima. Isus zna kako je biti u pustinji i odlazi u pustinju svaki puta kada se sami nađemo u pustinji. U pustinji svoga života nismo sami, nego je Isus s nama. Svaki put kad smo suočeni s opasnostima divljine, želi nam pomoći i priprema nas za sljedeći izazov koji je pred nama.
U pustinji svoga života nismo sami, nego je Isus s nama.
Da bismo došli do takve ustrajnosti potrebno je njegovati odnos s Bogom kroz molitvu, čitanjem i razmatranjem Svetog pisma, sakramentalnim životom. Isus je bio spreman odgovoriti izazovima u pustinji jer je bio svakodnevno u kontaktu sa svojim Ocem. Kad se svakodnevno susrećemo s Bogom u molitvi, klanjanju, euharistiji, čut ćemo Božji glas u pustinji baš kao i kad smo na vrhu planine. Taj će nas glas pripremati za sva iskušenja na koja ćemo u svome životu nailaziti.
Kao što je prvi čovjek bio poražen u šumi, Edenskom vrtu, tako je Isus pobijedio u pustinji. To je ne samo njegova pobjeda, nego i naša. Ne odustajmo od te borbe jer imamo anđele koje nam je Gospodin poslao da nam služe, da nam pomognu u trenucima iskušenja. Amen.