"Prijatelja dobivaš kada čistiš srce, mijenjaš razmišljanja, iz sebe izbacuješ negativnu riječ, osjećaj, sumnju i zloću. Prijatelj dolazi kad u svom srcu upališ svjetla i kad na tvom prozoru gori lampa, znak da ti može doći. Prijatelj je onaj koji ima ključ tvoje kuće i tvoga srca. Prijatelj, to je sam Bog", piše vlč. Tomislav Ivančić u knjizi "Putevi puni nade".
Prijatelj je polovica tvoga srca. Prijatelj, to si ti, ali u drugom čovjeku. Prijatelj je čovjek koji te ljubi, u kojega imaš povjerenja, te mu zato daruješ sebe, možeš mu povjeriti sve svoje tajne, možeš se na njega osloniti, a to znači da prebivaš u njegovim rukama.
Prijateljstvo je dar neba. Jer, mržnja među ljudima plod je pakla. Duh Božji ujedinjuje ljude između sebe, raskida njihove okove, svađe i razmirice, te ih iz raspršenosti uvodi u jedinstvo. Grijeh te odvaja od drugih ljudi, grijeh je svađa, mržnja, nepravda. Grijeh čini da čovjeka ne možeš pogledati u oči, da mu se ne želiš približiti, da od njega bježiš, stvaraš zidove i ograde prema njemu, želiš ga uništiti. Pomirenje, naprotiv, ljude ponovno sjedinjuje da oni pružaju ruke jedan drugome, da se mogu pogledati u oči, da se dogovaraju o zajedničkom poslu, da mogu stanovati u istoj kući, da mogu raditi na jednakim projektima i da zajedničkim rukama mogu obujmiti čitav svijet. Stvoren na Božju sliku, čovjekov je jedini smisao da bude ujedinjen s drugima kao što je Bog ujedinjen u trima osobama. Zato je prijateljstvo znak neba. Ono je i plod nebeske sile, ono cvjeta na Božjim poljanama i rezultat je Božjeg djelovanja.
Stvoren na Božju sliku, čovjekov je jedini smisao da bude ujedinjen s drugima kao što je Bog ujedinjen u trima osobama.
Na prijatelju prepoznaješ dobrotu, vjernost, kraj njega se ne bojiš. Kad te uhvati glad, možeš poći k njemu, kad si preslab, on će postati tvoja jakost, kad ti nestane i posljednji dinar, od njega ćeš moći posuditi, kad se sruši tvoj krov, pod njegovim ćeš naći sklonište, kad te drugi napadnu, on će biti tvoja zaštita i obrana. Prijatelju uvijek možeš doći. S prijateljem se osjećaš jak. Zbog prijatelja se ne bojiš nastupati na bilo kojoj pozornici, ne bojiš se razgovarati u bilo kojem društvu, ne bojiš se misliti, razmišljati, jer prijatelj podržava tvoju misao i svojom dobrohotnom kritikom pomaže da ispraviš krivo razmišljanje i krive staze.
U prijatelju prepoznaješ sebe. U prijatelju i nalaziš sebe. Tek u prijatelju vidiš koliko vrijediš, kakav si i kamo ideš. Zato što imaš prijatelja, možeš vjerovati da te Bog voli, a to je temelj da se osjetiš spašenim i da se mogu liječiti sve tvoje rane.
Tek u prijatelju vidiš koliko vrijediš, kakav si i kamo ideš.
Prijatelj te ne može povrijediti, on ne može trpjeti na tebi zloću, prijatelj ne može s tobom griješiti. Jer, svaka negativnost potamnjuje prijateljstvo, stvara nepovjerenje među prijateljima, a to znači da ubija prijateljstvo. Prijateljstvo je moguće tamo gdje dvoje ljudi ne vjeruju u zloću, ne vjeruju u nevjernost, gdje dvoje ljudi čvrsto vjeruju da ima netko treći koji drži njihovo prijateljstvo i slogu. Na prijateljstvo se odlučuješ sam, ali Bog daje snagu da ga možeš držati i imati. Prijatelj je čovjek za kojeg svako jutro moraš reći svoj „da“, to je onaj komu neprestano moraš praštati, to je tvoj projekt na kojem moraš stalno raditi, to je onaj komu uvijek možeš posuditi, u kojeg se uvijek isplati ulagati. Prijatelj je onaj protiv koga ne možeš primati nikakve pritužbe; i kad na njemu vidiš negativno, ne vjeruješ tom negativnom, nego vjeruješ da je jače ono pozitivno u njemu. Prijatelja vječno obasjavaš svjetlom, uvijek govoriš dobro o njemu i zato ga kao dragocjenost čuvaš od zla. O prijatelju misliš samo dobro, o njemu govoriš dobro i prema njemu osjećaš dobro. Jer, kad bi o njemu mislio negativno i zlo, izgubio bi ga. Kad bi povjerovao zlim jezicima, prijatelj bi nestao ispred tvojih očiju. Kad bi sumnjao u vjernost prijatelja, više ga ne bi imao.
Prijatelj je onaj koji tebe čuva od zloće, od kvarenja, od negativnosti, od bolesti.
Prijatelji su dvojica koji vjeruju u dobro, vjernost, razboritost, koji vjeruju da je u čovjeku dobrota jača od zloće. Prijatelji su zato ljubimci neba, oni su dragocjenost i biseri zemlje. Prijatelj je onaj koji tebe čuva od zloće, od kvarenja, od negativnosti, od bolesti. Prijatelj te vodi prema svetosti. Prijatelj te vodi prema karakternosti, prema odvažnosti i hrabrosti.
Prijatelja dobivaš kada čistiš srce, mijenjaš razmišljanja, iz sebe izbacuješ negativnu riječ, osjećaj, sumnju i zloću. Prijatelj dolazi kad u svom srcu upališ svjetla i kad na tvom prozoru gori lampa, znak da ti može doći. Prijatelj je onaj koji ima ključ tvoje kuće i tvoga srca. Prijatelj, to je sam Bog. Isus zato svojim učenicima govori: „Vi ste moji prijatelji, ako činite što vam zapovijedam.“